Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 19.09.2010.
Rekreiramo se
|
Danas malo fotki uslikanih u više navrata. Fran i ovu godinu nastavlja s gimnastikom što mu se jako sviđa, a i štošta je već naučio. Najgore mi je kada kod kuće primjenjuje naučeno ili u još goroj varijanti kad kod kuće vježba salto....  Od početka ovog mjeseca imamo još jednog malog "gimnastičara". Naime, Ivor bi svaki puta dok bi dočekivali Frana plakao kako i on hoće trenirati i eto ispunili smo mu želju.Prvi put se čudio kako nije s Franom u grupi: "A gdje je Fan?" Već na svom prvom "treningu"
pa još malo visim
A kad trening završi za nagradu idu u spužvice
Inače, Fran je na treninzima 100% uzor, apsolutno sve sluša, prati trenera, trudi se dati svoj maksimum, a Ivor je sve samo to ne  On je uistinu premali i pola treninga ne radi što bi trebalo, trči uokolo, trener mu hoće pokazati vježbu, a njemu je to igra pa mu bježi... ma mali cirkus. Ali zato ne skida osmjeh s lica što je najvažnije u svemu, a za sve nešto ozbiljnije ima još puuno vremena.Jednom drugom prilikom smo se prošetali do naše srednjike jer je Fran htio gledati bikere kako vježbaju. Zapravo htio je i sam ići na te staze, a tu sam ipak strogo povukla granicu i rekla da to stvarno ne dolazi u obzir da pokušava prije 10. godine i da možemo samo ići gledati. To dijete nema apsolutno ni trunčice straha od bilo kakvih padova, ozlijeda, visina, skakanja i svih sličnih ludorija, nego naprotiv sve ga to nezaustavljivo privlači. Samo se nadam da se neće jednog dana baviti nekim ekstremnim sportom.  Ipak osim što smo gledali uočili smo na igralištu sprave za rekreaciju pa smo ih morali svi redom isprobati.
Mogu reći da se sprave čine bezazlenim, ali ipak sam ja odobro osjetila svoje mišiće poslije 
I evo za kraj fotka sa šetnje šetalištem pored pješačkog mosta
Od početka mjeseca razmišljam kako ću se ponovo vratiti na aerobic nakon ljetne pauze, ali sad je odluka pala da nema više čekanja, to mora biti ovaj tjedan.  |
- 23:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 08.09.2010.
"Čudesne ulice"
|
Udruga "Breza" u suradnji s Gradom već 7. godinu zaredom organizira međunarodnu kulturnu manifestaciju za djecu i mlade "Zemlja bez granica" svake godine s novom tematikom. Ove godine su nam predstavili "Čudesne ulice" Manifestacija se održavla od 30.08. do 04.09. i sadržavala je mnoštvo raznovrsnih i vrlo maštovitih radionica i igraonica na koje se prijavilo i sudjelovalo oko 2000 djece. Mi smo jedan dan posjetili samo jedan manji dio radionica. Evo što smo vidjeli. U radionici "Odmorionica" su se izrađivale razne zanimljive stolice, mi smo samo isprobali neke od njih.
U radionici "Usisivač briga" nas je oduševio kreativni nered koji je tamo vladao
Tamo su sve naše brige nestale
A najviše smo se pak zadržali u radionici na koju nismo bili ni prijavljeni, ali je voditeljica bila genijalna i nismo mogli odoljeti.
Cvijet kojeg je Fran napravio nam sada stoji u vazi ui krasi nam dnevnu sobu. Zatvaranje ove manifestacije nas je posebno oduševilo. Subota, 04.09. od 19 sati u Tvrđi. Mi smo došli bar pola sata ranije jer su klinci otkako je počeo vrtić u 21 već u krevetu i nismo se mogli načuditi koliko je to sve izuzetno dobro organizirano, a radionica činlo se bilo je bar 30 (koliko ih je stvarno bilo ne znam ne da mi se brojat, ali ima cijeli popis sa opisima na njihovim stranicama. Svaki kutak tvrđe, svaka ulica, trg bio je izložbeni dio neke od radionica. Slika je stvarno puno, ali teško mi je nešto preskočiti, iako nismo sve stigli ni vidjeti, a nismo sve ni fotkali Prvo smo naišli na cure i dečke na štulama, što je Franu dalo ideju da si jučer zaveže stopala za rekete i pokuša tako hodati po stanu, na što se meni digla kosa na glavi i uz predočenu bojazan da će reketi puknuti, on je ipak odustao, ali uz izmamljeno obećanje da ćemo mi smai jednom ipak napraviti štule. Prošavši cijelu ulicu s radionicama prikladnijim srednjoškolskom uzrastu, došli smo do udruge volontera od koga su dječica dobila papirnati cvjetić s porukom i čokoladom. Ivor je upravo otkrio čokoladu
Stižemo do radionice Japan, vise ždralovi, japanski natpisi, puno djece u kimonu, poslije su prolaznicima ispisivali ime na Japanskom
Pored plesne pozornice i Ivor je zaplesao
Pa smo došli do ulice u kojoj žive praščići, imaju svoju pekaru, dućane...., čak i gusarki brod
Pa brzo stižemo do "Gepetalice" u kojoj djeca igraju školice
preskaču gumu, glume, plešu i pjevaju
Štand Crvenog križa i njihovog volontera je dakako neizbježan. I oni su bili fenomenalni, pripremivši Mišicu Milicu i njezin "Čovječe ne ljuti se" s obojanim gumama. Klinci su dobili uši i repove te po jednu kocku i krenoše u akciju. Svaki puta kad bi ušli u gumu, teta im je pročitala pitanje tipa što bi napravio kada bi...... Fran je odgovorio na tri pitanja i na sva tri je izabrao pravi odgovor. Kako li sam samo bila ponosna
Nakon toga smo preskakali slamu
Naišli smo i na velike slupture (iskreno nisam baš sigurna od čega su bile napravljene), evo fotke pored slona, a bilo je još pingvina, žirafa, nilskih konja...
Svirali su dečki i bubnjeve, evo tu fotku ipak izbacujem (a nije jedina) da post ne bi bio preeeeedug Došli smo i do super auta, prava radionica za dečke, auto lakom su obojali pravi suto, učili o tome kako auto radi, napravili i kartonske automobile... Već smo bili jaaako umorni i još više gladni, a kraj se uopće nije nazirao, prošli smo još kroz vodena vrata
Tamo su izviđači imali svoj šator, a "vitezovi" su osim kartonskih mačeva, kaciga, štitova izradili i demonstrirali pravi katapult. Evo izdvojam još ponešto meni jako zanimljivih uradaka     Klinci su pojeli po jedan hamburger i pravac do auta jer je 21 već bilo prošlo, nismo sve vidjeli, ali nema veze nagodinu smo stariji pa ćemo možda i izdržati dulje. |
- 23:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.09.2010.
Prvi dan u vrtiću
|
Eto stigao je i taj dan, moj mali miš je krenuo u vrtić! U 7. mjesecu je plakao da hoće ići u vrtić s Franom, pa smo s oduševljenjem krajem osmog mjeseca obavili kupovinu torbe, papuča i piđame za vrtić. I ujutro pun elena poziraju prvo pokazujući svoje vrtićke ruksake:
pa jedna i od naprijed
Vani je baš stvarno zahladilo, pa u punoj spremi prije pusa mami i izlaska iz stana već i s igračkama u rukama:
Tata je zadužen za odvoz djece u vrtić, mogu svakako glumiti baba rogu, ali ostavti ih negdje u suzama to mi je ipak previše. Ivoru smo sve ispričali, i u ponedjeljak bili u vrtiću na upoznavanju s njegovim tetama i njegovom plavom sobom. Tako da prvi dan oko odlaska i ostajanja nije bilo baš nikakvih problema Kad sam došla po njega u 14 sati, dočekao me je upravo probuđen i jako uplakan, bubica moja mala ipak se rastužio, ali na sreću ja sam ga odmah uzela i utješila. Nakon oblačenja otišli smo i po Frana, jedino što nije htio ispustiti nikako svoju dudu za uspavljivanje još dugo vremena, ali ga naravno nisam ni forsirala. Teta ga je pohvalila, kako se cijelo jutro super igrao, sve je ručao, rastužio se tek kad su poslije ručka počeli stizati neki roditelji po svoju djecu, to ga je jako zbunilo pa je tužan i zaspao (iako jako brzo). Ali, danas ujutro sasvim druga priča, već je u krevetu počeo kako on neće u vrtić, kao što sam se i bojala početno oduševljenje je splasnulo, kad je moj dečko shvatio da zapravo nije s Franom. Ali, ipak smo kroz igru suzbili grintanje u korjenima. Međutim, kaže Ivica da je čim je ušao u vrtić počeo plakati  i da ga je ostavio teti u suzama, mišić moj mali, nadam se da se brzo smirio, jedva čekam 14h da ga vidim.Danas će dobiti malog Tomicu za nagradu za hrabrost. Franu sam kupila 2. ili 3. dan vrtića dinosaura za hrabrost, on ga i dan danas jako čuva te zna kada ga je i zašto dobio. |
