Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 30.06.2014.
Limskim kanalom i špilja Baredine
|
U prošlom postu sam krenula s Rovinjom. Ovaj put smo više nego inače imali prilike i za usputne izlete. Jedno popodne smo se uputili brodićem u vožnji do Limskog kanala. Vrijeme savršeno za tu priliku, more mirno. Navodno smo se vozili najstarijim brodom na Jadranu
U Limskom kanalu smo zastali, odmor s lijepim vidikovcem ili čak i kupanje za hrabre.
Nama kao da nije bilo dovoljno popeti se na brdo, morali smo još dodatno i na gusarsku osmatračnicu
Tu smo "otkrili" i malenu špilju
koju čuvaju gusari
Ulaznica za tu jednu interesantnu udubinu u brdu je simboličnih 7kn. Ali tim pridjevom nikako ne bi mogla opisati i cijenu sladoleda, 22kn.  Nakon što nam je teta uručila račun za dva sladoleda umalo se nisam srušila jer naravno cijena nigdje nije istaknuta. Vratila sam joj račun zajedno s mojim sladoledom i zaključila da neću dijete razočarati (njegov sam sladoled platila), ali što je previše je previše, ne bi mi prijao po toj cijeni. Ali, nema veze jer moj mišić je sam meni dao dio njegovog sladoleda.  Koja li je tek cijena ovim zanimljivim majicama, ma nismo se ni upitali
Pola sata brzo prođe i spremni smo za nastavak vožnje
Krenuli smo u potragu za delfinima i imali smo sreće, izlet je bio upotpunjen i stvarno super!
Drugi dan smo se uputili u jamu Baredine, izvrsna ideja, vani pljušti kiša, a mi svejedno uživamo.  Jama nas je sve potpuno oduševila, i ako ste ikada u blizini svakako preporučam posjet. Već i prije samog ulaska nas je ljubazni gospodin na blagajni razveselio popustima koje nam je dao (bilo nas petero odraslih i troje djece) kao i buteljom vina koju smo dobili na poklon!  vino je vrhunsko. Jama je duboka 132 m, od čega posjetitelji mogu ići do dubine od 60m, u ukupnoj dužini 300m staze kroz 5 soba. A sve je prepuno stalaktita i stalagmita različitih boja, oblika i veličina. Lepeza
pa zavjese
Vodić nam pokazuje kako porozan kamen propušta svjetlost, fantastična kreacija prirode
s pogledom u dubinu
u najdonjoj prostoriji koja je otvorena za posjetitelje
I šećer na kraju, čovječja ribica koja doživi 100 godina, a ima i pluća osim škrga. Ivor, moj ljubitelj prirode, je bio oduševljen s njom. Vidjeli smo ih četiri u vodi u posljednjoj sobi.
|
- 23:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
subota, 28.06.2014.
Uživamo u Rovinju
|
I ove godine nismo propustili sindikalne sportske igre koje su se održavale po prvi puta u Rovinju od 11.-15.lipnja. A pošto ni mi nismo bili nikada tamo, odluka o odlasku nije uopće bila teška. Još je nešto bilo drugačije u odnosu na prijašnje godine, prvi puta smo putovali u troje. Fran je baš u isto vrijeme bio u Orahovici sa svojim razredom u školi u prirodi. Bili smo smješteni u apartmanskom naselju Amarin, u apartmanu prvi red do mora s predivnim pogledom na more i Rovinj.
Iako su se svi kupali, meni more baš i nije bilo toplo, čak naprotiv vrlo hladno kad sam ulazila, ali jednom sam se odvažila kao i moja ribica kojoj se baš nije jako svidjela plaža jer ima trave pa se bojao opustiti i pravo plivati, a za brćkanje u plitkom i nije baš bilo dovoljno toplo. Sljedećih dana smo brćkanje nastavili u bazenu.
Otvaranje svjetskog prvenstva u nogometu smo dočekali spremni. Udobno smo se smjestili pred velikim ekranom očekujući utakmicu otvaranja, znate koju
Međutim, tu se nismo dugo zadržali jer pregled ekrana Ivici nije bio dostatan pa smo se pridružili ekipici mojih kolega s posla na terasi jednog od apartmana. Kad smo na početku igara prijavljivali sportove, našalila sam se da više nisam toliko mlada i naivna te sam prijavila samo pikado. U prijevodu što više vremena se želim opustiti od svega i uživati, a ne i ovdje gledati na sat i jurcati s jednog terena na drugi. Spletom okolnosti pikado ipak nisam stigla izbacati, ali sam upala u ekipu odbojke na pijesku, osvojili smo neslavno 4. mjesto. U subotu ujutro smo pronašli vremena za posjetiti i sam Rovinj.
Uistinu je predivan, tih 2 sata koji smo proveli u šetnji je proletjelo i definitvno je premalo, zaključak moramo se vratiti tamo nagodinu
Na jednom velikom trgu smo sreli i ovog čudnog lika, kao da je iz neke nama nepoznate bajke.
U sljedeći dučančić nismo ulazili 
Stigli smo i do crkve Sv. Eufemije
Pogled odavdje je divan.
Unutrašnjost crkve: sarkofag s tijelom Sv. Eufemije
Glavni oltar, spreman za popodnevno vjenčanje
Zapazila sam na izlazku iz crkve
U pozadini je "naše" apartmansko naselje.
Osim lijepog gradića još je nešto privuklu našu pažnju
Meduza u luci, nije jedina, bilo ih je bar desetak, nikada u Jadranu nisam vidjela tako velike meduze.
Pošto smo izabrali malo lakši sportski tempo imali smo više vremena za "skitnju" koje smo maksimalno iskoristili. U sljedećem postu će biti riječi o tim izletima.  |
- 22:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.06.2014.
Prva pričest
U nedjelju, 18. svibnja, se zbio taj svečani događaj. Moje prvenče je imao prvu pričest, bio je vrlo uzbuđen, a i ja s njim. U crkvi je sve uistinu bilo vrlo lijepo i svečano. Na žalost, fotke s našeg novog fotoaparata nemamo, greška na novoj kartici koja je još pod garancijom, ali garancija ne vrijedi za izgubljene podatke, uffff!!! Poslali smo karticu u Zg i tražili su nam 850kn   za povrat podataka, što je previše je previše.  Ipak na sreću imao je i moj tata fotić pa je nešto i on zabilježio, a i dobili smo u crkvi 4 fotke. Pa evo izbor od ono malo slika koje imamo.U crkvi s balkona pogled na male prvopričesnike, ponosni braco promatra iz prvog reda.
I na kraju svega puuuno poziranja
Vesela braća
Pa jedna s djedom čiji je fotić bar malo spasio stvar
Jedina naša zajednička
Proslavu smo imali u našoj kućici, dogovorili smo catering koji se pobrinuo baš za sve, a ne samo za klopu, imali smo konobara, dovezli su čak i frižider, bilo je stvarno super. Čak smo i kuću skockali (istina samo prednju fasadu) pred pričest.
Moj slavljenik je zauzeo centralno mjesto za stolom i poveo (tiho i stidljivo) molitvu prije ručka.
Skupili smo se mi svi najuži, ali svejedno nas je bilo dvanaestero odraslih i sedmero djece.
Za desert sam jednu tortu naručila
a drugu sam mu sama napravila, na nju sam bila posebno ponosna
Uživali smo i nakon ručka
Na žalost, stvarno rijetko piskaram ovaj svoj blog pa je od pričesti prošlo već mjesec dana stoga evo i još pokoja slikica. Ivor je imao biciklijadu u vrtiću, ali se on radije odlučio za role.
Moj tenisač je jedan vikend osvojio i prvo mjesto u zelenoj skupini.
A u ponedjeljak, 09.06. smo ga otpratili na put sa razredom u Orahovicu, u školu u prirodi.
Mi smo dva dana nakon toga otišli u Rovinj na sindikalne sportske igre, ali nadam se o tome više uskoro. |
