Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 19.12.2010.
Fran na klizaljkama
|
Fran je sad najstarija grupa u vrtiću-predškolarci i imaju organiziranu besplatnu školu plivanja u trajanju od tri dana i školu klizanja od 5 dana. Plivanje su već odradili, Fran su to naravno jako svidjelo, ali je bio i djelomično razočaran jer ih nisu puštali u veći bazen tek zadnji dan i to svatko po malo, nego su vježbali u malom dječjem bazenu. Meni je to razumljivo, ipak je puno djece, većina su potpuni neplivači. Ali, Fran je sav važan kad od ljetos zna plivati, no nema veze i bez većeg bazena ne sumnjam da su se dobro zabavili. Ovaj tjedan od 13.-17. su išli na klizanje. Pa evo malo slikica mog velikog klizača. U utorak nismo imali nastavu jer se obilježavao dan fakulteta, a ja sam to super iskoristila i prije svih svečanosti stigla sa sinkom na klizanje. Organiziran im je prijevoz autobusom:
Voli pokazati kako nešto zna, pa mu nikako nije trebalo pomoć oko obuvanja klizaljki, za razliku od većine klinaca. Pa sam i ja uskočila tetama pomoći, prvi dan sam im znala samo obuti klizaljke, drugi dan sam već naučila ih i zakopčavati. Više nisam dolazila iako sam još trebala savladati stezanje-opuštanje 
Fran je bio od prvog dana oduševljen klizanjem jer su ih za razliku od plivanja ovdje podijelili u grupe. On je došao u naprednu grupu, blaženi među curama, jedini dečko i još 8-10 curica. Preostalih 40-tak djece je bilo podijeljeno u još dvije grupe. Tako da je od prvog dana on stvarno klizao.
Učili su čučnuti, skočiti, okretati se.... to u dva dana koja sam ja bila, što su radili posljednja dva pojma nemam. Moj miš je sve svladavo bez problema, a nije uopće niti padao. U svemu je slušao trenera osim ponekad kod uputa: "Polako!", ipak jer morao pokazati da je on najbrži.
Time je par puta zaradio i komentar da jurca kao pravi hokejaš, a on sav sretan i ponosan.
On je uživao, međutim ja sam sat vremena stajala na -4, užasno se smrzla i razbolila, zaradila antibiotike i upalu sinusa koju nikad još do sada nisam imala. I sad sam još kod kuće dok su moji otišli na selo na ručak i slavlje bez mene. Zaključak svega je da naravno moj veliki sinak želi da ga i ja vodim na klizanje i ne samo to nego da kližem s njim, a meni se ta ideja baš ne sviđa jer nikako mu objasniti da mama to baš i ne zna.... Morat ću se raspitati da li postoji i neka dodatna škola klizanja ili mi stvarno ne preostaje drugo nego navuči klizaljke  P.S. dodano 22.12.2010. tet su nas obavijestile kako je Fran izabran da sa još jednom curicom iz vrtića da predstavljaju njihov vrtić te da ide na međuvrtićko natjecanje  koje će se održati krajem drugogo mjeseca, nakon što svi vrtići prođu školu klizanja. I teta me uz smješak upozorila da moramo Frana i dalje voditi na klizanje da vježba. |
- 13:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 08.12.2010.
Zlatne ruke
|
Ja nikako da uhvatim ritam u pisanju, samo još više kasnim. Posla preko glave.... Od ponedjeljka je Ivor bolestan, upala grla, dobio je i antibiotike, ali to ne bi bilo tako strašno da nema tog groznog kašlja. Sinoć je jadničak cijelu noć kašljao, i cijeli dan je danas naravno iscrpljeni umoran, a i nastavio suho kašljati, nadam se da će noćas ipak biti bolje. Nego da se vratim zlatnim rukama. Franov vrtić i njegova vrtićka grupa kao najstarija (i miješana u kojoj također ima puno predškolaraca) je izabrana da sudjeluje u projektu "Dječji tjedan poduzetništva" kojeg inicira (ali ne i financira) Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u suradnji s Visokom školom Zrinski. Započelo je roditeljskim sastankom na kojem su obavijestili roditelje o projektu, ciljevima, idejama... Djeca su sama izabrala naziv "Zlatne ruke", osmislili što će raditi, s tetama su pričali o tome što su sirovne, gotov proizvod, smišljali su kako će zaraditi novce, na što će ih potrošiti, bilo je tu jako različitih ideja. O svemu sam prvi puta čula kad je Fran jedan dan došao kući pitajući me:"Mama znaš li ti što je to početni kapital?" Na što sam ja ostala  . Uglavnom, djeca su posudila novce od voditeljice vrtića, potpisli ugovor o tome, novce izbrojali i nakon dobro razrađenog plana krenuli u kupovinu materijala s tetama. Podijelili su se po manjim grupama i svatko je išao negdje. Fran na putu prema Baumaxu:
Tamo su kupovali drvene ploče za izradu kutija
Dakle, ideja je bila sljedeća: izrada nakita od fimo mase, gline, tijesta, perli, izrada ukrasnih kutija... Nabavili su u vrtiću i kolo za glinu:
Zatim je glinene posude trebalo i ukrasiti
Pravili su i drvene kutije:
Svaki dan u vrtiću na panou su nas dočekale nove slike i izvještaji što su sve radili i pričali prošli dan. Jedan dan su i snimali reklamu s pjesmom za radio. Tete su im u dvorani pripremile i lutkarsku predstavu slične tematike
U utorak, 23.11. smo imali radionicu u kojoj smo jedno popodne zajedno s djecom i tetama i mi veliki pomagali, ali ujedino i učili. Pravili smo ukrase od fimo mase (to je i meni bilo prvi puta da radim tako nešto )
Evo što je vrijedni tim za našim stolom napravio, spremno za pečenje
Zatim smo prešli na ukrašavanje staklenih i plastičnih posuda salvetnom tehnikom
evo uradaka
U četvrtak, 25.11. zadnji dan projekta je organizirana prodaja svega napravljenog. Vrtić je za tu priliku bio otključan cijeli dan (to inače nije). Blizu ulaza stol s pripremljenim panoima, crvenim tepihom, velikim ogledalom da kupci vide kako im što stoji, čak su tu bile i biste s dječjim ogrlicama. Za stolom mali prodavatelji s pravom blagajnom. Proizvodi su bili grupirani po cijenama. Svi su nešto kupovali, cijene su bile svima prihvatljive, od 5-30 kn. Bili su prisutni ljudi iz ministarstva, mediji... Na kraju tog dana je sinak dobio pohvalu od ministarstva. Sljedeći dan, iako je projekt zvanično gotov, djeca su kao pravi poduzetnici imali totalnu rasporodaju, slatko zar ne? Roditeljski sastanak s izvještajem o svemu će biti sutra, na koji najvjerojatnije nećemo stići, jer Ivor mora na neku kontrolu u bolnicu u 17, Fran na gimnastiku u 18, a još prije želi na jednu majstorsku radionicu, povrh svega i Ivorova grupa ima radionicu izrada božićnih čestitki u isto vrijeme  ...Uglavnom, načuli smo i prije završnog izvještaja da je projekt u potpunosti ispunio i premašio očekivanja. Najvažnije, djeca su bila presretna u tolikim događanjima, kroz igru su učili svašta novoga, a i financijski (ne manje važan dio) je također bio uspješan, skupili su novce za vratiti posuđeno i još im je navodno toliko ostalo, vidjet ćemo kako će to utrošiti. |
