Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 17.05.2010.
Biciklijada
|
U četvrtak, 13.05. na sreću prije ovog groznog vremena, u vrtiću u koji ide Fran se održavala biciklijada . Prvi dan tri grupe i u petak preostale grupe. To je već 13. biciklijada po redu, svaka čast tetama!!! Sve počinje oko 10, izlaskom kolone "motoriziranih" malaca iz vrtića na šetalište ispred vrtića
U početku bicikle moraju gurati do stratnih pozicija da ne bi došlo do nepoželjnih sudara
I eto strpljivo čekanje da dođe i njihov red je započelo
Nisu svi stali niti u ovaj veliki kadar
Pogledajmo i Franovu navijačku pratnju, moja malenkost s Ivorom, baka i tata fotograf cijelog događaja
Njihova grupa kao najstarija je došla na red posljednja, a Ivoru se nije toliko dalo čekati pa se on s bakom pridružio preostaloj djeci u dvorištu vrtića
A tamo su vježbali i navijanje
Evo još samo malo i oni će na startnu liniju
I evo ga moj mali, veliki miš vozi, a mama i brat ga "ometaju" urlanjem njegovog imena stojeći uz stazu  Moram pohvaliti i Ivora koji je vrlo ozbiljno shvatio navijanje, nisam ni znala da mi je dijete tako grlato 
Zadanu stazu su prešli čak tri puta. Prvi puta jedan po jedan da razbiju strah, drugi puta ponovo jedan za drugim, ali uz prepreke na stazi, a treći po troje uz zviždaljku i tko će brže. Za nagradu za izvrstan nastup, za pažljivu vožnju... smo se to popodne počastili prefinim tortama. |
- 23:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.05.2010.
Kako smo se proveli prije tjedan dana - 1. maj
|
Ovaj tjedan nam je proletio, pa evo tek sad fotke od 1. maja. Oko 10 smo punog prtljažnika (imamo karavan :-)) otišli do Kreše, gdje smo roštiljali. Tamo su nam se pridružili i njegovi kumovi Žarko i Sanja s malom proncezom, slatkicom Mihaelom. Uživali smo u prekrasnom vremen, klinci su se igrali i igrali, ja sam najvećim dijelom presjedila, još sam "čuvala" leđa od skidanja 4 mladeža. Glavni majstor za roštilj:
Malci su naravno jeli i prije nego li je sve bilo gotovo:
Negdje oko14.30 smo se uputili prema Vučedolu. Ivor sve do tada nije spavao, miš moj mali jedva je gledao, ali nije se on dao. Zato su u autu on i Mateica odmah zaspali, već do prvog semafora. A Fran se vozio u drugom autu, on i Domagoj, male pričalice, su se igrali, sreća da put nije trajao malo dulje jer bi i oni zaspali. Smjestili smo se uz Dunav. Prvo su klinci pokupili školjkice, a vrlo brzo zatim su se verali po srušenom stablu
Pa je malo ustreabala pomoć oko silaženja, e kad baš mora tuda :-))
Ivor se nije penjao, ali je vrlo radoznalo proučio sve
Zatim penjanje po pontonu
A za to vrijeme, Ivor je pokušavao naći što bacati u Dunav, obala je muljevita, kamenčića nema, ali zato ima pregršt sitnih grana, ma dobro je i to ;-)
Pa smo se i šetali uz obalu, ali to svejedno nije promijenilo puno njihove aktivnosti. Ivor baca ovaj puta poveće komade odronjene gline
A onda ajmo si odlomiti još malo grana, pa nema ih dosta tako malih okolo
Poslije smo se maknuli od Dunava i malo se šetali nekim putem u šumarku, puhali smo divovske maslačke, skoro upali u još veće koprive, ublatili se, uživali.... Kući smo stigli oko 18.30, a neumoran Fran je s tatom otišao na stadion na drugo poluvrijeme utakmice (ne pitajte me tko je igrao, naravno sport je nogomet), a sve zato što se tako dogovorio s Domagojem. Hm, Domagoj je zaspao na putu kući, ali Mateica nije :-)) I još jedna fotka koja nema veze s tim danom, ali je neodoljiva. Češkanje uha je moguće i nogom, ako niste znali.
|
- 22:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.05.2010.
Provod u igraonici
|
Ponovo već podosta kasnim, ali da ne pobrkam kronološki slijed, evo još nešto staro dva tjedna. subota, 17.04. Nakon obilaska prirodoslovnog muzeja smo se uputili u Zaprešić u trgovački centar west gate, a sve zbog najveće igraonice u Hrvatskoj Habi parka. Ivor je do tamo odspavao, istina manje od svog uobičajnog popodnevnog odmora, ali sasvim dovoljno za nastavak burnog vikenda Nakon finog ručka u trgovačkom centru, rezervirala sam se i na besplatnu manikuru koja se nudi u holu centra, a onda pravac igraonica. Ivor među lopticama,
To je bio mali uvod prije same igraonice, gdje su se zadržali bar 15 minuta, nikako ih nismo mogli ubijediti da ima još puuuno više. Nakon što su izašli iz ove male igraonice, Fran si nije baš sasvim dobro pričvrstio svoje patikice i kad je vidio što ga tek očekuje sav je radostan potrčao, patika ispala, a on ode kao vjetrom odnešen. Ostavio patiku, preskočio garderobu i vraćao se po nas 3 puta dok smo se mi izuli :-)) A onda prvo na ogromni, najveći tobogan koji je ikada vidio
Pa je u trenu već bio u tom ogromnom čudu, kako sam ja ga nazvala, punom različitih penjalica, labirinata, s nakih bar 5-6 različitih tobogana.....ma to treba vidjeti, ne može se opisati
Ivor je premali za tu veličanstvenu utvrdu, ali pronašli smo mi skakaonicu i za njega
Fran je već ušao u novu avanturu, zvanu "gumena livada" i baš je odlično obrušavati se na sve što tamo naiđe
Nakon što smo se još iskakali na trampolini, isporbali i sve što ima u kutku za djecu mlađu od tri godine, mama, tj. ja se genijalno dosjetila, da bi zapravo i Ivor mogao u onu ogromnu, šarenu, maštovitu tvorevinu uz moju pomoć, naravno, i tako sam se vratila u mlade dane i kao dijete se verala po svim preprekama, čak sam i ispucavala krpene loptice i čuvala Franu "pušku" dok je on dolje išao skupljati "municiju"....
I kada bi uspješno savladali sve što nas je zadesilo na putu (od prozirnih podloga na priličnoj visini, do različitih gumenih valjaka sa šiljcima, mreža koje se ljujaju, a mi ih moramo prehodati na ponovo nekoliko metara visine, tunela kojima smo puzali, visećih lopti koje smo izbjegavali....) stigli bi do kraja, izlazak iz ove male zemlje mašte, doslovno nas je čekalo prizemljenje, a to je spuštanje niz tobogan
I još malo u jednom drugom bazenu s loticama
Nakon skoro tri sata, mene je čekao moj termin za besplatnu manikuru kod kozmetičarke. Ponovo smo klopali i na put za Kotoribu. Već je skoro bio mrak kad smo stigli do tete Mare kod koje smo bili prekrasno ugošćeni, kod nje smo i prespavali. Franu se posebno svidio njezin pas Bucko s kojim smo se naigrali....
Cijelu nedjelju smo proveli u Kotoribi posjetivši još dvije kuće, sa svima smo se baš lijepo ispričali, družili, igrali, smijali, pojeli za sljedećih nekoliko dana, tako je to kad ih nismo vidjeli već skoro tri godine. Došli smo kući tek poslije 21 sat. Stvarno smo se taj vikend nauživali, izmorili, ali i napunili baterije, jedva čekamo ponovo u neku sličnu skitnju. |
