Fran i Ivor u akciji
srijeda, 30.03.2011.
Naša kućica
|
Ne spomenuh još do sada na blogu, zidamo kuću.... U petak, 25.03. smo se odmah poslije ručka uputili u kuću da po zidovima kredom označimo mjesta za prekidače i utičnice. Klinci su također dobili krede, ali sa zadatkom da ne šaraju tamo gdje i mi, razumljivo zašto, zar ne?  Prvo mjesto gdje su se snašli su bile stepenice.
Pa prozor, da i brzo su zaključili da se ionako bolje crta na betonu nego na cigli koja je grbava.
A ima takvih mjesta sasvim dovoljno
Zatim je Ivor pomagao tati u mjerenju vrata
A prošetali smo i dvorištem
Fran me je uspio nagovoriti da bacim kamenčić u rinu na balkonu, da bi on dolje vidio kako izlazi, ali kamenčić je u nekoj krivini zapeo, pa i još jedan... tko je ovdje bio veće djete 
Eto toliko u ovom javljanju. Iznenađujuće kratko, zar ne? Ali ne zato što nemam više fotki, već zato što idem u krpe... Ako nekog više zanima o gradnji naše kuće, može pročitati na blogu Građenje kuće koji piše moj mužić. |
- 22:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 22.03.2011.
Vikend u Beogradu
|
Leti nam ovaj treći mjesec. Jedan vikend smo slavili Ivičin rođendan, drugi moj imendan, a jedan smo proveli u Beogradu. Odemo mi tamo s vremena na vrijeme, vidi. Pošto je Fran taj tjedan imao neku crijevnu vorozu, a Ivor upalu uha do petka, 11.03. ujutro nismo bili sigurni da li idemo ili ne. Tako da smo s pakiranjem počeli tek poslije ručka oko 17 sati. Krenuli smo oko 20 i za nekih 2 sata eto nas na odredištu. Spavali smo kod moje tetke. Klinci su bili sretni što ponovo idemo negdje, jer od kad smo bili u Sloveniji su svaki čas ispitivali hoćemo li u hotel, kad ćemo na put. Ivor je za vrijeme pakiranja mene zabrinuto podsjetio da ne zaboravim kupaće kostime za bazene, pa sam mu jedva objasnila da ne znači svako putovanje odlazak na bazene. Jutarnje raspremanje kreveta uz jurnjavu po stanu uz bratića Jovana i sestričnu Lanu koji žive u susjednom stanu.
Pa zatišje pred buru, gledanje crtića
Mi veliki smo imali radnu subotu ujutro, pa i rano popodne (o tome nekom drugom prilikom), a klinci su za to vrijeme bili kod druge tetke s drugim bratićem Viktorom i sestričnom Sarom, šetali po parku, uživali. Ivor je uspio i odspavati. A nakon ručka smo posjetili dječje kazalište: Malo pozorište "Duško Radović" i gledali smo "Malog princa". Franu se jako svidjelo, iako nisam baš sigurna koliko je metafore pohvatao, ali važno da mu je bilo lijepo. Ali, Ivoru je očekivano ipak bilo dosadno, zapravo izdržao je super bar 20-tak minuta, ali nema veze nas dvoje smo se našetali po i oko kazališta.
Poslije kazališta u posjet kod još rodbine... Vraćajući se do tetke smo malo promašili koje skretanje po Beogradu pa smo se mi lijepo svuda provozali bez ikakve karte. Noćna vožnja po Beogradu ima svoje čari, klinci su iza već i zaspali, ipak je bilo već 21.30. Uz razgledavanje smo tražili pravu cestu i put još nekih pola sata.  Nedjelja, predivna, sunčana, topla, naš dogovoreni pravac Zoo vrt. Skupilo nas se 7 velikih i 7 malih. Čekamo vozače koji su zbog velike gužve parkirali tko zna gdje da zajedno uđemo.
Jedno upozorenje, ako vam ikada bude palo na pamet ići u rolama u beogradski zološki kao npr. mom sinu Franu, znajte da vas neće pustiti! Srećom sam i prije samog ulaza javili Ivici da iz auta ponese njegove cipele, pa se nije morao vraćati po njih  , a kraj toliko malaca naravno da smo imali i kolica gdje smo smjestili role.Čekajući dvije velike maze koriste priliku da se izgrle i izljube jer se ne vide baš prečesto.
Odmah kod ulaza je slon
Poslije smo kikićima podijelili kiflice, a Ivor je svoju velikodušno dao žirafi, koja je na moje čuđenje to stvarno pojela.
Uspjela sam i Frana nagovoriti da malo pomazi žirafu
Pa poziranje uz risa
I malo zasluženog odmora
Bilo nas je puno, i svatko je zastajkivao ispred nekog drugog kaveza, tako da nas na kraju nisam uspjela slikati jednu grupnu sliku, šteta. Nakon zoo-a su nas naši domaćini poveli na ručak. Na parkiralištu sam morala ovjekovječiti Franovu frizuru koju si je sam napravio.
Čekajući klopu, evo sad grupne (iako nas je značajno manje).
Samo da dodam da je ambijent bio odličan, klopa fantastična, ali ne mogu vam preporučiti jer nemam pojma gdje smo bili  Nakon ručka, a prije povratka kući, ponovo kod druge dvije tetke na kavu (ukupno ih je tri, ako ste se pogubili u priči, a ove dvije stanuju u istoj kući samo na različitim katovima). Malci nisu kafenisali nego su sa sestričnom Ninom igrali nogomet.
Super ugodan, veseo i koristan vikend. Hvala tetkama! I za kraj evo još tri fotke: večernji pogled na Beograd s prozora tetkinog stana (uživo je puuuno ljepše):
Za sljedeće dvije komentari su suvišni:   |
- 23:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 15.03.2011.
Prošle su i maškare
|
Nekako brzo nakon što skinemo kuglice s bora Fran se počne raspitivati o tome kada će maškare...Pa smo i ove godine ranije počeli s izradom masaka, negdje početkom veljače. Napravili smo maske tigra, lisice i majmuna, žao mi je samo što ih nisam fotkala, imam samo ovo:
Za maškare u vrtiću smo ove godine uspjeli izbjeći kupovinu maski Već dvije godine pričam Franu kako su bolje maske koje sami izradimo, svejedno smo za onaj pravi dan maškara morali kupiti spidermana, duha. Ali ove godine su to i tete pričale i eto Fran je ovaj puta to doslovno shvatio, čak toliko da mi nije dao niti da mu bar malo pomognem u izradi njegovog kostima. Odlučio je biti vampir. Čak nam nije dozvolio ni da mu pomognemo obući kostim, imao je svoju tehniku
Malog kikića smo obukli kao velikog gusara
Moj maskirani dvojac, gusar je u vrtić još nosio i kutiju sa blagom
Zajedno sa školarcima iz susjedne škole su defilirali šetalištem po našem naselju, svi su bili baš zanimljivi.
Ivica i ja baš nismo za neko maškaranje, ali ipak nismo to mogli izbjeći, isto popodne:
Starija grupa je i jedan trening odradila maskirana
Ivor je za to vrijeme iskorištavao praznu trampolinu
U utorak, zadnji dan pred korizmu Ivica i Ivor su otišli do glavnog trga. Fran je bio bolestan :-( Tamo su ispratili ovogodišnjeg princa karnevala.
|
- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 08.03.2011.
I još malo o kupanju
Nikako završiti priču o našem putovanju u Sloveniju  stalno netko bolestan, Ivor na antibioticima, opet upala uha, Fran danas povraćao u vrtiću, temperatura. Stvarno ne volim ovaj dio godine zbog boleština...Onaj ogroman posao sam privela kraju, ma imala sam još sto ideja što dodati, što promijeniti... ali rokovi stigli i sad je sve predano komisiji na razmatranje, nadam se pozitivnim komentarima. U Čatežu smo bili eto prođe već skoro mjesec dana, dobro će mi doći ove slikice da se podsjetim uživanja. U šetnju izvan hotela sam stigla otići samo jednom :-) Muški su bili jednom više od mene, jer sam imala nekog posla za obaviti na kompu, pa da mi daju mira, usput budi rečeno, imali smo u sobi i besplatni internet, jupi
Ali, zato Fran nije propustio da odmah istraži sve igračke na štandovima
Malo i o klopi...Uplatili smo polupansione. Švedski stol nije imao loš izbor, iako moram priznati da je u našim hotelima gdje smo bili, izbor jela bio veći i jela ukusnija. Super je ideja igraonica s tetama koje paze na djecu u blizini restorana, pa smo bez brige jeli u miru kad bi se klinci najeli
Evo kako su bili dobri za doručkom
A za večeru, uočite kolače na stolu, njih smo prve donijeli na stol, da se dok mi dođemo do deserta ne bi već razgrabili birani komadi
A nakon večere, trk kroz dugački hol od restorana do sobe, tko će prije
Treći dan tamo, u nedjelju, smo već bili iskusni pa smo od doručka prošvercali sendviče na bazene da što duže ostanemo tamo. Iako da dodam i na bazenima ima restoran, ali nama se baš nije svidjela ponuda, a ni cijene.
Ovaj bazen vam još nisam pokazala, a u njemu smo najviše boravili, jer se iz njega dolazi do dva tobogana na koja smo se svi četvero rado spuštali, zapravo Ivoru si i nije to baš svidjelo, ali nas troje smo se stalno izmjenjivali. Uočite, onog malog na stepenicama u svijelto plavim gaćicama i u trku-Fran
pa maše mami s vrha, prije spuštanja, ipak nisam bila dovoljno brza da uhvatim neku nemutnu sliku Frana i na samom toboganu
Poziranje, samo za mene
Na sljedeće dvije fotke nema glavnih aktera, ali... ovo prvo je staza za učenje surfanja, nećete vjerovati, ali Ivica je i to isprobao. Moja dva od tri muška (vi zaključite koja) su se spuštala i s ovog zelenog tobogana   Prije odlaska kući smo se slikali i na samom ulazu u bazene
te je Fran izradio novčić za uspomenu. Od prvog dana je stalno "davio" da mu damo novce da si to napravi. Zadnji dan smo uspjeli pronaći ljubaznu gospođu da nam zamjeni kune za sitne eure. Bio je presretan kad ga je dobio, nije ga ispušato iz ruke doslovno, cijelim putem u autu prema kući. Još nekoliko dana ga je svima pokazivao, a sada naravno da nema pojma gdje je.
Od kada smo se vratili, ni ne znam koliko su puta već obojica pitali kad ćemo opet na put, kad ćemo u hotel. Skitnice male, baš se pitam na koga su. |
