Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 20.11.2011.
Svijeća za Vukovar
|
Treću godinu zaredom s kikićima se 17.11. navečer polako provozamo duž Vukovarke ulice, jedne od najdužih u našem gradu i zapalimo lampion. Uz priču donekle primjerenu njima, ako je to uopće moguće. Ivor je samo fasciniran količinom lampiona, a Fran zapitkuje, propitkuje, a vidim da mu je sve to neobično, nejano, nestvarno... pa kako bi i bilo, malo sedmogodišnjoj glavici...
  |
- 00:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 11.11.2011.
I još rođendanskih slavlja
Ovo doba godine nam je obilježeno rođendanima i baš sve se vrti oko toga. Već sam pisala o Ivorovom 4. rođendanu, a u subotu, 05. studenog smo proslavili Franov 7. rođendan, ali i ne samo tada  . Petak popodne je bio rezerviran za njegovo društvance, dečkiće iz škole i stare prijatelje iz vrtića, s moja dva hahara 11 malih muškića. Iskreno, toliko su bili dobri da sam još uvijek oduševljena, sve je bilo predivno, super su se slagali i igrali... Pošto je dječja soba mala iz trpezarije smo prenijeli stol u dnevnu pa su imali mjesta za igru na dvije fronte.
Torta je i ove godine po Franovoj želji, potopljeni brod 
Kao i uvijek moj sinak je oduševljen poklonima (a i ja, svi su kreativni, raznoliki, zanimljivi), mnoge je odmah isto veče slagao, ali ovo iskapanje dinosaura je dočekalo subotu ujutro. Jesam li već nekad napomenula da priča kako će biti arheolog (paleontolog) i izumitelj kad naraste.
A u subotu popodne i ovo nanovo, ali ovaj put s našim prijateljima i njihovom dječicom, zanimljivo da je nedostatak djevojčica od prethodnog dana sada bitno nadoknađen . Evo jedna mirnija ekipica
Drugi im nisu trebali, za Frana i Domagoja ostali su uvijek suvišni.
Naravno, ništa bez torti, ovo je zvanično bilo dvostruko slavlje, pa smo imali i dvije torte. Ivoru sam predlagala da napravimo tortu u obliku auta, ali gledajući na netu je vidio srce i neće ništa drugo nego srce, vrlo rado sam pristala na to.
Na grupnoj slici ipak nisu svi, neki su rano otišli na drugi rođendan, a neki su bili stidljivi (ukupno je bilo 13 dječice).
Nedjelja ujutro, komentari su suvišni, zar ne?
U nedjelju smo još imali i goste na ručku. I sad tjedan nakon, moj mlađi sinak stalno spominje koga će zvati na rođendan, a koga neće, to je najveća uvreda, ako nekom zaprijeti: "Neću te zvati na rođendan". Nikako da ga ubijedimo da je sa slavljima rođendana gotovo za ovu godinu, jako se rastuži kad mu objašnjavamo da mu je rođendan za godinu dana... Sva sreća brzo će Božić, pa lako skrenemo priču u tom smjeru. |
