Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 22.09.2014.
Mamin prvašić :-)
|
Ušli smo u treći tjedan od početka škole. Ovo je posljednji "lakši" tjedan mom prvašiću jer prva tjedna imaju samo po tri sata, a od sljedećeg tjedna kreće po rasporedu. Ne mogu vjerovati da je već toliki, kako li vrijeme samo leti. Sve pripreme smo obavili na vrijeme, školsku torbu smo kupili još i prije mora, trebala je biti po njegovoj želji i izboru, ali eto njegov izbor se "slučajno" podudarao s Franovim prijedlogom, ah, što znači mišljenje starijeg brata. Kako bilo da bilo predivna torba sa slikom vuka je bila na leđima mog prvašića. U holu su imali priređenu priredbu dobrodošlice. A nakon nje su učiteljice prozivale svoje razrede. Evo mog mišića pri upoznavanju s učiteljicom
Smjestio se u drugu klupu, a tamo su ga na svu moju radost čekale knjige
i mali poklončić od učiteljice
Njegov komentar je da je učiteljica super i jako je ljubazna. Na žalost, ona će im biti samo prvo polugodište, a onda se vraća s bolovanja njihova "prava" učiteljica. Nadam se da mu još jedna promjena neće teško pasti. Naime, mali je problemčić što je on išao u vrtić u drugom dijelu grada, tako da u razredu pozna samo jednog dečka iz ulice, ali vjerujem ja u svoje malo socijalno biće da će se snaći i pronaći nove prijatelje. Inače, u razredu ih je 12 curica i 10 dečkića. Reakcije prvog dana su bile jako zadovoljavajuće, ali je bio razočaran da nisu ništa pravo radili samo su se igrali.  Popodne smo naravno proslavili prvi dan škole, počastili smo se palačinkama na brodu, a bilo je i super vrijeme. Ivica je bio u Zagrebu, ali je zato djeda Dudo popratio taj prvi školski dan i u školi i na palačinkama, a pridružila nam se i mala slatkica Lucija. Osnavna misao je bila: "Kad će te palačinke...hoće li već jednom..."
Taj tjedan je i prvi puta spavao u svojoj novoj sobi jer smo naše školarce razdvojili, sada svatko ima svoje carstvo. U Franovoj sobi je još uvijek jedan krevet viška, ako požele ponovo skupa spavati, ali još nisu, za sada baš guštaju. To prvo veče u sobi mu je bio samo krevet i mislila sam da će se uplašiti jer je ostatak sobe prazan, ali nije, moja hrabrica je bez problema prespavao ko top. Ubrzo su stigle police za igračke, a glavni sastavljač je naravno tko drugi nego Ivor.
I radni stol je već tamo, sada mu još samo moramo kupiti ormar za odjeću, čim sve iskompletiramo biće i više slikica same sobe. Jučer su prvašići nosili školske torbe na blagoslov u crkvu. Stigli smo neobično rano u crkvu, bar 10-tak minuta ranije. Na žalost, zaboravili smo ponijeti pravi fotić, pa je s mobitelom prilično mutno, ali označila svog mišića.
|
