Fran i Ivor u akciji
petak, 29.04.2011.
Uskrs prođe
|
Ovogodišnji kasni Uskrs, tek 24.04, nije se puno razlikovao od prijašnjih (2009. i 2010.). Ali, kao da nema ni potrebe jer djeca savršeno uživaju u nečemu tradicionalnom i poznatom. Ove godine smo sa nešto manje fotografiranja popratili sve, ali ipak sam uspjela izvdojiti ponešto. Pripreme smo započeli pisanjem pisma Zeki. Klinci su ove godine dali poprilično težak zadatak Zeki. Ivorove želje su ukratko bile bilo koje prijevozno sredstvo, autobus, kamion, tramvaj, raketa.... A Fran je imao samo jednu želju figure iz crtića Toy Story  -nastavak o ovoj temi uskoro...Zatim smo jedan dan pravili korpicu, žao mi je što nisam uslikala gotov uradak, još stignem ovih dana:
Na veliki petak je bio bakin rođendan pa smo poslije posla i vrtića išli kod nje na ručak, u četvrtak smo joj napravili narcise od kartona, super su ispale, ali ne znam kako mi je promaklo da ih uslikam.  U subotu, prije nego smo skuhali jaja smo obavili pokus u kojem smo objašnjavali koja jaja potonu, a koja ne. I kako natjerati svježe jaje da ne potpone. Znate li vi odgovor?
Fran uvijek ima i svoje obrazloženje, često me fascinira njegovo intuitivno razumijevanje fizikalnih zakonitosti.
Zatim smo prionuli farbanju jaja, ove godine smo se podijelili, ali i zamijenili uloge u odnosu na lane. Fran je obojao jaja u ljubičastu, crvenu i naranđastu, Ivor u žutu, zelenu i plavu, a ja sam bila pomagač. Čak sam odustala od kuhanja u ljusci luka jer su oni bili toliko oduševljeni da sam jaja pripremljena za svoju varijantu skuhala i dala njima.
Jaja smo obojali toliko da ih još i danas imamo 
Fran me u neko doba noći došao buditi da mi pripoći kako je Zeko došao i da u gnjiezdu ima puno poklona, ali smo se složili da ćemo ih pregledati ujutro, odmah je zaspao kod nas u krevetu. Dočekali smo tako čak 7.15. Zeko nije pronašao željene figure, ali je pronašao igru operacija s Buzom svjetlosti. Igrica je baš ok za razvijanje fine motorike. Ivor je dobio veliki rory kamion s prikolicom i autom, ali nije autobus pa je sto puta pitao zašto nije dobio autobus.... (Inače nigdje nisam ni naišla na neki pošteni, sve neka jeftina, tj. lako lomljiva plastika,ali jedan smo mu ipak osigurali kod mog brata u gnjizdu)
Nedjeljni doručak započinje tucanjem jaja :-)
Nakon doručka, spremanje i polazak. Evo kako je to Ivor napravio sam. On jedva čeka ljeto i košulju ispod prsluka je zanemario, a nije ni primjetio da su mu kućne hlače ostale tu negdje...
I to bi bilo sve od Uskršnjih slika jer smo fotoaparat ostavili kod kuće U ponedjeljak smo otišli na selo, sad smo face aparat je tu i slikamo se već na parkiralištu 
Obišli smo zapravo 4 kuće u dva sela i dva groblja. Ivor je između dva sela zaspao, pa smo kod jednih prosjedili u dvorištu, dok smo auto uveli u dvorište i ostavili Ivora da spava, jer znam da smo ga vadili i premještali sigurno bi se probudio. On se fino naspavao, mi na svježem zraku, Fran se izigrao, ma bolje nego da smo svi sjedili unutra bilo bi šteta po tako lijepom vremenu. Ovo su slike s još prvog stajališta. Nakon svađe tko će voziti traktor ipak su se uspjeli dogovoriti.
Uglavnom, vratimo se mi na zeku i njegove poklone. Ivor je dobio autobus i još puno autića, ali je ipak tužno primijetio da mu nedostaje tramvaj  A Fran je zaključio kako je dobio lijepe poklone koji mu se baš sviđaju, ali da to ipak nije ono što je tražio. Zatim je slijedilo moje objašnjavanje da Zeko nema tvornicu igračaka i patuljke kao Djeda Mraz, nego je donio ono što je pronašao u dućanima. Nato će moj sin: "Ali kako nije vidio Woodija, tu u onom dućanu kod banke...." u prijevodu neki Kineski dućan u blizini u kojem je on bio s bakom i vido Woodija. Pa sam ga poučila da drugi puta napiše Zeki i gdje je vidio to što traži. Ma mislim, ja obišla sve moderne dućane s igračkama, a ono nigdje. Pronašla nešto i na netu, ali poštarina skuplja nego igračke...a on nešto vidio u kineskom.... Ništa, u utorak smo otišli i u taj kineski i on je od svojih novaca koje je dan prije dobio na selu kupio sam sebi tog woodija (taman točno ta cifra  ), kojeg sada ne ispušta i spava s njim.Uf, želje su im sve zahtjevnije, a moja objašnjenja moraju biti sve maštovitija. Za Božić se moram dobro pripremiti jer moj sin je najavio da će od Djeda Mraza tražiti seku.   |
- 11:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 20.04.2011.
U baranjskim lovištima
|
U subotu, 16.04. smo pozvani na realizaciju božićnog dogovora. Cijeli tjedan je padala kiša, još u petak sam zvala tetku da provjerim da li možda otkazuju zakazni ručak. Ali, uslijedilo je odlučno ne, vjerovali smo da će ipak doći sunce... Naime, radilo se o ručku, grahu u šumi. Da ne duljim s početkom, imam jaaaaaako puno slika, stoga krenimo. Odredište lovište blizu Tikveškog Titovog dvorca. Na sreću, naša nadanja su ispunjena, sunčana subota, stigli smo oko 11.30. Prvo upoznavanje s mjestom događanja. Ambijent je prekrasan, naravno sve od drveta. Fran nego što će, nego se odmah popeti na nešto, grickajući domaće kiflice :-)
Ovo je samo dio natkrivenog prostora u kojem može jesti i do 100 ljudi. Ivor je u sredini nečega i pita se čemu to služi, pojma nisam imala ni ja, ali vidjet ćete u kasinjim fotkama.
Nazdravljam domaćom višnjevaćom sa mojim sestričnama kod rotirajućeg bara, fenomenalan je!
Grah se već naveliko kuha, a glavni gazda sve nadgleda.
I još jedan kazan. Trebalo je pripremiti ručak za više od 50-tak ljudi.
Pogled iz daljeg na cijeli "kompleks"
Dok se ručak još krčkao, mi smo prošetali , a Ivor je pronašao ostatke ugljena i nesvjesno glumio dimnjačara.
Jaknu ćemo oprati kod kuće, ali ruke moramo tamo prije ručka
Ako ste zaboravili problem kruga s početka priče, evo odgovora
Mogli smo birati dječju verziju graha ili onaj za odrasle, ja sam dječju. A vi pogodite koji je onaj za odrasle.  Od hrpe slika, evo i jedne zajedničke, a onda na klopu.... 
Punih stomačića, trk na istraživanje šumskih zanimljivosti. Fran je pronašao i ulovio žabu. I koprive, ali je to stoički podnio.
Ivora je oduševila logorska vatra, kako su to klinci rekli. Pa je nakon ručka, on pripremao desert, dimljenu slaninu.
Ali nije on bio jedini u igri s pepelom...
Načula sam da se netko meni nepoznat vozio malo kroz lovište i naišao na divlje životinje, naravno da sam naivno odmah htjela i ja našim autom, brzo su me razuvjerili, tuda može samo terenac. A onda sam se diskretno bacila u lov na dobru dušu koja bi i nas provozala. Ne morate ni sumnjati da sam uspjela u tome. Jeleni uhvaćeni u bijegu
Oko 16 sati se većina društva razišla, a oni najuporniji su tražili repete
A onda kad bi čovjek pomislio kraj predivnog izleta, kraj da, ali samo prvog dijela. Raširila se glasina kako bi ja u safari, pa se završna ekipa s tri auta i terencem uputila u drugo veće lovište. Do tamo nam je trebalo možda 10 minuta vožnje, ali premoreni Ivor je zaspao. Međutim, nema odustajanja, samo je time dobio prednost da zasjedne u kabinu pored vozača, a mi ostali iza u otvorenu prikolicu, jupi! (tri klinca, i nas 6 velikih).
Ja sam pretpostavljala da ćemo se zadržati nekih 15-tak minuta kao i u prvoj vžnji, kad ono koja greška. Mi smo zapravo išli od hranilišta do hranilišta hraniti divlje životinje i to bar dva sata. Na samom ulazu, odmah kad smo otvorili kapiju, prizor za pamćenje
Naime oba lovišta u kojima smo bili taj dan su zaključana i ograđena. Vrlo brzo smo upoznali Žaka o kojemu nam je gospodin koji nas je vozio pričao.
Nisam mogla vjerovati koliko taj vepar dolazi blizu i ne boji se. On čim čuje zvuk poznatog motora, odmah izlazi na čistinu, zna tko i zašto dolazi. Nakon utovara vreća kukuruza vrijeme je za nova hranilišta.
Ali prije toga smo se prošetali do Titove čeke i tamo pronašli zmijinu košuljicu kako visi s čeke. Pogodite tko je to prisvojio kao suvenir.
Ako se netko pita, sada je ta košuljica u plastičnoj prozirnoj kutiju kod njega na ormaru, i tko zna do kada će biti Do jezera smo se dovezli samo zato da bi ga mi vidjeli, tu nismo nikoga hranili. Riječi su suvišne.
A ako do sada niste znali, evo kako se to zapravo hrane divlje životinje. Jednu od onih velik vreća s kukurzom pokidate i sadržaj vreće postupno isipate u kantu
a onda iz kante raznosite i polako prosipate tvoreći veliki krug, a zapravo može i ovako:
Ako to i inače radite, vrlo je vjerojatno da će dio hrabrijih veprova već doći sasvim blizu vas. Međutim, ako dođe ovakva uzbuđena i radzragana skupina, veprove ćete vidjeti kako proviruju iz grmova i jadni jedva čekaju da gužva nestane. Pri povratku nazad, desilo se nešto što ni u snu ne bi moglo nigdje na gradksim cestama, ponovo slika govori više od tisuću riječi:
I za kraj još jedna fotka s onog prvog hranilišta gdje se u međuvremenu skupilo bar 30-tak veprova, od malih beba do jako velikih.
Žak se izdvojio iz skupine i došao nas je pozdraviti, čak je i pratio kaminončić prema izlazu. Osim divljih svinja, vidjeli smo i stvarno puno jelena, srna, ali on su puuuno plašljiviji i nije bilo šanse da ih uslikam. U trenu nestanu u šumi. Hvala onima koji su nas pozvali na ovom prekrasnom druženju, a posebno našim vodičima.  |
- 22:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 13.04.2011.
Skitnja trgovačkim centrima
|
Nedavno su se, u okviru dva tjedna, kod nas otvorila dva ogromna trgovačka centra kakvih nema u krugu bar 200km. Kao i mnogi drugi bili smo jako radoznali što je to sve novo stiglo. Prvo smo obišli Porta novu. Fasciniralo nas je oooogromno podzemno parkarilašite (na slici se vidi samo jedna boja ):
Dijelilo se puno balona kojima nismo mogli odoljeti
Od jako puno novih dućana (oni koje mene najviše vesele su Zara i CA), ušli smo samo u dva, a u jendom je Fran izabrao novu kapu za sunčane dane koji nam stižu, naravno da i Ivor nije bio izostavljen u toj kupnji Poziranje s novim kapama ispred plakata za novi crtić:
Pogledali smo i dječju igraonicu, ali otvoren je tek jedan manji dio, ostatak još nisu stigli urediti. Zatim, smo posjetili i disco kuglanu. Istina da su još malo premali za igru, ali za razgledavanje ipak ne.
Na otvorenju Avenue Malla nam je bilo nešto zanimljivije. Dečki su prisustvovali svom prvom koncertu i to ni više ni manje nego Crvene jabuke, koji su očekivano napravili odličan štimung.
Zatim nas je oduševio Lotus bar, gdje su stolovi odijeljeni akvarijima. Fran je htio da odmah i mi nešto popijemo, ubijeđivala sam ga kako nema mjesta, stvarno je bila velika gužva, ali naravno da je moj sinak pronašao prazan stol. Tolika je bila gužva da smo dulje čekali da nam donesu piće nego da ga popijemo, ali nema veze uživali smo proučavajući ribice u "našem" akvariju.
Nakon toga smo se prošetali po crvenom tepihu.
Ovdje je dječja igraonica otvorena na vrijeme, jako nam se svidjela, super je uređena, odmah su isprobani svi tobogani, u igraonicu su i tri tete zadužene za djecu, odlično!
Prošetali smo do kina da otkrijemo gdje se to nalazi prvo 6D kino u Hrvatskoj. U međuvremenu smo postali gusari
Kino smo pronašli, ali je već bilo prekasno da bi išta gledali. Vratili smo se naivno u nedjelju, ali su sve predstave bile rasprodane do poslije 20, pa smo bili uporni te došli ponovo i u ponedjeljak. Odgledali smo Panda vision. Međutim, klinci nisu bili toliko oduševljeni koliko sam se ja potajice nadala. Zapravo, s Ivorom sam morala izaći ranije jer se uplašio (film je trajao svega 10-tak minuta), iskreno to i jesam očekivala. Rekao je:" Zašto smo im se tako približili?". Vani je još uvijek pod dojmom pitao zašto ga je ona riba htjela poljubiti. A Fran se po izlasku razljutio da zašto je film bio tako prekratak. Njemu je zapravo bilo super, ali kratko.... |
