|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
petak, 29.04.2011.
Uskrs prođe
Ovogodišnji kasni Uskrs, tek 24.04, nije se puno razlikovao od prijašnjih (2009. i 2010.). Ali, kao da nema ni potrebe jer djeca savršeno uživaju u nečemu tradicionalnom i poznatom. Ove godine smo sa nešto manje fotografiranja popratili sve, ali ipak sam uspjela izvdojiti ponešto.
Pripreme smo započeli pisanjem pisma Zeki. Klinci su ove godine dali poprilično težak zadatak Zeki. Ivorove želje su ukratko bile bilo koje prijevozno sredstvo, autobus, kamion, tramvaj, raketa.... A Fran je imao samo jednu želju figure iz crtića Toy Story -nastavak o ovoj temi uskoro...
Zatim smo jedan dan pravili korpicu, žao mi je što nisam uslikala gotov uradak, još stignem ovih dana:
Na veliki petak je bio bakin rođendan pa smo poslije posla i vrtića išli kod nje na ručak, u četvrtak smo joj napravili narcise od kartona, super su ispale, ali ne znam kako mi je promaklo da ih uslikam.
U subotu, prije nego smo skuhali jaja smo obavili pokus u kojem smo objašnjavali koja jaja potonu, a koja ne. I kako natjerati svježe jaje da ne potpone. Znate li vi odgovor?
Fran uvijek ima i svoje obrazloženje, često me fascinira njegovo intuitivno razumijevanje fizikalnih zakonitosti.
Zatim smo prionuli farbanju jaja, ove godine smo se podijelili, ali i zamijenili uloge u odnosu na lane. Fran je obojao jaja u ljubičastu, crvenu i naranđastu, Ivor u žutu, zelenu i plavu, a ja sam bila pomagač. Čak sam odustala od kuhanja u ljusci luka jer su oni bili toliko oduševljeni da sam jaja pripremljena za svoju varijantu skuhala i dala njima.
Jaja smo obojali toliko da ih još i danas imamo
Fran me u neko doba noći došao buditi da mi pripoći kako je Zeko došao i da u gnjiezdu ima puno poklona, ali smo se složili da ćemo ih pregledati ujutro, odmah je zaspao kod nas u krevetu. Dočekali smo tako čak 7.15. Zeko nije pronašao željene figure, ali je pronašao igru operacija s Buzom svjetlosti. Igrica je baš ok za razvijanje fine motorike. Ivor je dobio veliki rory kamion s prikolicom i autom, ali nije autobus pa je sto puta pitao zašto nije dobio autobus.... (Inače nigdje nisam ni naišla na neki pošteni, sve neka jeftina, tj. lako lomljiva plastika,ali jedan smo mu ipak osigurali kod mog brata u gnjizdu)
Nedjeljni doručak započinje tucanjem jaja :-)
Nakon doručka, spremanje i polazak. Evo kako je to Ivor napravio sam. On jedva čeka ljeto i košulju ispod prsluka je zanemario, a nije ni primjetio da su mu kućne hlače ostale tu negdje...
I to bi bilo sve od Uskršnjih slika jer smo fotoaparat ostavili kod kuće
U ponedjeljak smo otišli na selo, sad smo face aparat je tu i slikamo se već na parkiralištu
Obišli smo zapravo 4 kuće u dva sela i dva groblja. Ivor je između dva sela zaspao, pa smo kod jednih prosjedili u dvorištu, dok smo auto uveli u dvorište i ostavili Ivora da spava, jer znam da smo ga vadili i premještali sigurno bi se probudio. On se fino naspavao, mi na svježem zraku, Fran se izigrao, ma bolje nego da smo svi sjedili unutra bilo bi šteta po tako lijepom vremenu.
Ovo su slike s još prvog stajališta. Nakon svađe tko će voziti traktor ipak su se uspjeli dogovoriti.
Uglavnom, vratimo se mi na zeku i njegove poklone. Ivor je dobio autobus i još puno autića, ali je ipak tužno primijetio da mu nedostaje tramvaj A Fran je zaključio kako je dobio lijepe poklone koji mu se baš sviđaju, ali da to ipak nije ono što je tražio. Zatim je slijedilo moje objašnjavanje da Zeko nema tvornicu igračaka i patuljke kao Djeda Mraz, nego je donio ono što je pronašao u dućanima. Nato će moj sin: "Ali kako nije vidio Woodija, tu u onom dućanu kod banke...." u prijevodu neki Kineski dućan u blizini u kojem je on bio s bakom i vido Woodija. Pa sam ga poučila da drugi puta napiše Zeki i gdje je vidio to što traži. Ma mislim, ja obišla sve moderne dućane s igračkama, a ono nigdje. Pronašla nešto i na netu, ali poštarina skuplja nego igračke...a on nešto vidio u kineskom.... Ništa, u utorak smo otišli i u taj kineski i on je od svojih novaca koje je dan prije dobio na selu kupio sam sebi tog woodija (taman točno ta cifra ), kojeg sada ne ispušta i spava s njim.
Uf, želje su im sve zahtjevnije, a moja objašnjenja moraju biti sve maštovitija. Za Božić se moram dobro pripremiti jer moj sin je najavio da će od Djeda Mraza tražiti seku.
|
|
|