Nikako završiti priču o našem putovanju u Sloveniju stalno netko bolestan, Ivor na antibioticima, opet upala uha, Fran danas povraćao u vrtiću, temperatura. Stvarno ne volim ovaj dio godine zbog boleština...
Onaj ogroman posao sam privela kraju, ma imala sam još sto ideja što dodati, što promijeniti... ali rokovi stigli i sad je sve predano komisiji na razmatranje, nadam se pozitivnim komentarima.
U Čatežu smo bili eto prođe već skoro mjesec dana, dobro će mi doći ove slikice da se podsjetim uživanja.
U šetnju izvan hotela sam stigla otići samo jednom :-) Muški su bili jednom više od mene, jer sam imala nekog posla za obaviti na kompu, pa da mi daju mira, usput budi rečeno, imali smo u sobi i besplatni internet, jupi
Ali, zato Fran nije propustio da odmah istraži sve igračke na štandovima
Malo i o klopi...Uplatili smo polupansione. Švedski stol nije imao loš izbor, iako moram priznati da je u našim hotelima gdje smo bili, izbor jela bio veći i jela ukusnija. Super je ideja igraonica s tetama koje paze na djecu u blizini restorana, pa smo bez brige jeli u miru kad bi se klinci najeli
Evo kako su bili dobri za doručkom
A za večeru, uočite kolače na stolu, njih smo prve donijeli na stol, da se dok mi dođemo do deserta ne bi već razgrabili birani komadi
A nakon večere, trk kroz dugački hol od restorana do sobe, tko će prije
Treći dan tamo, u nedjelju, smo već bili iskusni pa smo od doručka prošvercali sendviče na bazene da što duže ostanemo tamo. Iako da dodam i na bazenima ima restoran, ali nama se baš nije svidjela ponuda, a ni cijene.
Ovaj bazen vam još nisam pokazala, a u njemu smo najviše boravili, jer se iz njega dolazi do dva tobogana na koja smo se svi četvero rado spuštali, zapravo Ivoru si i nije to baš svidjelo, ali nas troje smo se stalno izmjenjivali. Uočite, onog malog na stepenicama u svijelto plavim gaćicama i u trku-Fran
pa maše mami s vrha, prije spuštanja, ipak nisam bila dovoljno brza da uhvatim neku nemutnu sliku Frana i na samom toboganu
Poziranje, samo za mene
Na sljedeće dvije fotke nema glavnih aktera, ali... ovo prvo je staza za učenje surfanja, nećete vjerovati, ali Ivica je i to isprobao. Moja dva od tri muška (vi zaključite koja) su se spuštala i s ovog zelenog tobogana
Prije odlaska kući smo se slikali i na samom ulazu u bazene
te je Fran izradio novčić za uspomenu. Od prvog dana je stalno "davio" da mu damo novce da si to napravi. Zadnji dan smo uspjeli pronaći ljubaznu gospođu da nam zamjeni kune za sitne eure. Bio je presretan kad ga je dobio, nije ga ispušato iz ruke doslovno, cijelim putem u autu prema kući. Još nekoliko dana ga je svima pokazivao, a sada naravno da nema pojma gdje je.
Od kada smo se vratili, ni ne znam koliko su puta već obojica pitali kad ćemo opet na put, kad ćemo u hotel. Skitnice male, baš se pitam na koga su.