Marketing
Provod u igraonici
Ponovo već podosta kasnim, ali da ne pobrkam kronološki slijed, evo još nešto staro dva tjedna.
subota, 17.04.
Nakon obilaska prirodoslovnog muzeja smo se uputili u Zaprešić u trgovački centar west gate, a sve zbog najveće igraonice u Hrvatskoj Habi parka.
Ivor je do tamo odspavao, istina manje od svog uobičajnog popodnevnog odmora, ali sasvim dovoljno za nastavak burnog vikenda 
Nakon finog ručka u trgovačkom centru, rezervirala sam se i na besplatnu manikuru koja se nudi u holu centra, a onda pravac igraonica.
Ivor među lopticama,
To je bio mali uvod prije same igraonice, gdje su se zadržali bar 15 minuta, nikako ih nismo mogli ubijediti da ima još puuuno više. Nakon što su izašli iz ove male igraonice, Fran si nije baš sasvim dobro pričvrstio svoje patikice i kad je vidio što ga tek očekuje sav je radostan potrčao, patika ispala, a on ode kao vjetrom odnešen. Ostavio patiku, preskočio garderobu i vraćao se po nas 3 puta dok smo se mi izuli :-))
A onda prvo na ogromni, najveći tobogan koji je ikada vidio
Pa je u trenu već bio u tom ogromnom čudu, kako sam ja ga nazvala, punom različitih penjalica, labirinata, s nakih bar 5-6 različitih tobogana.....ma to treba vidjeti, ne može se opisati
Ivor je premali za tu veličanstvenu utvrdu, ali pronašli smo mi skakaonicu i za njega
Fran je već ušao u novu avanturu, zvanu "gumena livada" i baš je odlično obrušavati se na sve što tamo naiđe
Nakon što smo se još iskakali na trampolini, isporbali i sve što ima u kutku za djecu mlađu od tri godine, mama, tj. ja se genijalno dosjetila, da bi zapravo i Ivor mogao u onu ogromnu, šarenu, maštovitu tvorevinu uz moju pomoć, naravno, i tako sam se vratila u mlade dane i kao dijete se verala po svim preprekama, čak sam i ispucavala krpene loptice i čuvala Franu "pušku" dok je on dolje išao skupljati "municiju"....
I kada bi uspješno savladali sve što nas je zadesilo na putu (od prozirnih podloga na priličnoj visini, do različitih gumenih valjaka sa šiljcima, mreža koje se ljujaju, a mi ih moramo prehodati na ponovo nekoliko metara visine, tunela kojima smo puzali, visećih lopti koje smo izbjegavali....) stigli bi do kraja, izlazak iz ove male zemlje mašte, doslovno nas je čekalo prizemljenje, a to je spuštanje niz tobogan
I još malo u jednom drugom bazenu s loticama
Nakon skoro tri sata, mene je čekao moj termin za besplatnu manikuru kod kozmetičarke.
Ponovo smo klopali i na put za Kotoribu.
Već je skoro bio mrak kad smo stigli do tete Mare kod koje smo bili prekrasno ugošćeni, kod nje smo i prespavali. Franu se posebno svidio njezin pas Bucko s kojim smo se naigrali....
Cijelu nedjelju smo proveli u Kotoribi posjetivši još dvije kuće, sa svima smo se baš lijepo ispričali, družili, igrali, smijali, pojeli za sljedećih nekoliko dana, tako je to kad ih nismo vidjeli već skoro tri godine. Došli smo kući tek poslije 21 sat.
Stvarno smo se taj vikend nauživali, izmorili, ali i napunili baterije, jedva čekamo ponovo u neku sličnu skitnju.
Post je objavljen 03.05.2010. u 21:56 sati.