I ove godine nismo propustili sindikalne sportske igre koje su se održavale po prvi puta u Rovinju od 11.-15.lipnja. A pošto ni mi nismo bili nikada tamo, odluka o odlasku nije uopće bila teška. Još je nešto bilo drugačije u odnosu na prijašnje godine, prvi puta smo putovali u troje. Fran je baš u isto vrijeme bio u Orahovici sa svojim razredom u školi u prirodi.
Bili smo smješteni u apartmanskom naselju Amarin, u apartmanu prvi red do mora s predivnim pogledom na more i Rovinj.
Iako su se svi kupali, meni more baš i nije bilo toplo, čak naprotiv vrlo hladno kad sam ulazila, ali jednom sam se odvažila kao i moja ribica kojoj se baš nije jako svidjela plaža jer ima trave pa se bojao opustiti i pravo plivati, a za brćkanje u plitkom i nije baš bilo dovoljno toplo. Sljedećih dana smo brćkanje nastavili u bazenu.
Otvaranje svjetskog prvenstva u nogometu smo dočekali spremni. Udobno smo se smjestili pred velikim ekranom očekujući utakmicu otvaranja, znate koju
Međutim, tu se nismo dugo zadržali jer pregled ekrana Ivici nije bio dostatan pa smo se pridružili ekipici mojih kolega s posla na terasi jednog od apartmana.
Kad smo na početku igara prijavljivali sportove, našalila sam se da više nisam toliko mlada i naivna te sam prijavila samo pikado. U prijevodu što više vremena se želim opustiti od svega i uživati, a ne i ovdje gledati na sat i jurcati s jednog terena na drugi. Spletom okolnosti pikado ipak nisam stigla izbacati, ali sam upala u ekipu odbojke na pijesku, osvojili smo neslavno 4. mjesto.
U subotu ujutro smo pronašli vremena za posjetiti i sam Rovinj.
Uistinu je predivan, tih 2 sata koji smo proveli u šetnji je proletjelo i definitvno je premalo, zaključak moramo se vratiti tamo nagodinu
Na jednom velikom trgu smo sreli i ovog čudnog lika, kao da je iz neke nama nepoznate bajke.
U sljedeći dučančić nismo ulazili
Stigli smo i do crkve Sv. Eufemije
Pogled odavdje je divan.
Unutrašnjost crkve: sarkofag s tijelom Sv. Eufemije
Glavni oltar, spreman za popodnevno vjenčanje
Zapazila sam na izlazku iz crkve
U pozadini je "naše" apartmansko naselje.
Osim lijepog gradića još je nešto privuklu našu pažnju
Meduza u luci, nije jedina, bilo ih je bar desetak, nikada u Jadranu nisam vidjela tako velike meduze.
Pošto smo izabrali malo lakši sportski tempo imali smo više vremena za "skitnju" koje smo maksimalno iskoristili. U sljedećem postu će biti riječi o tim izletima.