Fran i Ivor u akciji
srijeda, 08.09.2010.
"Čudesne ulice"
|
Udruga "Breza" u suradnji s Gradom već 7. godinu zaredom organizira međunarodnu kulturnu manifestaciju za djecu i mlade "Zemlja bez granica" svake godine s novom tematikom. Ove godine su nam predstavili "Čudesne ulice" Manifestacija se održavla od 30.08. do 04.09. i sadržavala je mnoštvo raznovrsnih i vrlo maštovitih radionica i igraonica na koje se prijavilo i sudjelovalo oko 2000 djece. Mi smo jedan dan posjetili samo jedan manji dio radionica. Evo što smo vidjeli. U radionici "Odmorionica" su se izrađivale razne zanimljive stolice, mi smo samo isprobali neke od njih.
U radionici "Usisivač briga" nas je oduševio kreativni nered koji je tamo vladao
Tamo su sve naše brige nestale
A najviše smo se pak zadržali u radionici na koju nismo bili ni prijavljeni, ali je voditeljica bila genijalna i nismo mogli odoljeti.
Cvijet kojeg je Fran napravio nam sada stoji u vazi ui krasi nam dnevnu sobu. Zatvaranje ove manifestacije nas je posebno oduševilo. Subota, 04.09. od 19 sati u Tvrđi. Mi smo došli bar pola sata ranije jer su klinci otkako je počeo vrtić u 21 već u krevetu i nismo se mogli načuditi koliko je to sve izuzetno dobro organizirano, a radionica činlo se bilo je bar 30 (koliko ih je stvarno bilo ne znam ne da mi se brojat, ali ima cijeli popis sa opisima na njihovim stranicama. Svaki kutak tvrđe, svaka ulica, trg bio je izložbeni dio neke od radionica. Slika je stvarno puno, ali teško mi je nešto preskočiti, iako nismo sve stigli ni vidjeti, a nismo sve ni fotkali  Prvo smo naišli na cure i dečke na štulama, što je Franu dalo ideju da si jučer zaveže stopala za rekete i pokuša tako hodati po stanu, na što se meni digla kosa na glavi i uz predočenu bojazan da će reketi puknuti, on je ipak odustao, ali uz izmamljeno obećanje da ćemo mi smai jednom ipak napraviti štule. Prošavši cijelu ulicu s radionicama prikladnijim srednjoškolskom uzrastu, došli smo do udruge volontera od koga su dječica dobila papirnati cvjetić s porukom i čokoladom. Ivor je upravo otkrio čokoladu
Stižemo do radionice Japan, vise ždralovi, japanski natpisi, puno djece u kimonu, poslije su prolaznicima ispisivali ime na Japanskom
Pored plesne pozornice i Ivor je zaplesao
Pa smo došli do ulice u kojoj žive praščići, imaju svoju pekaru, dućane...., čak i gusarki brod
Pa brzo stižemo do "Gepetalice" u kojoj djeca igraju školice
preskaču gumu, glume, plešu i pjevaju
Štand Crvenog križa i njihovog volontera je dakako neizbježan. I oni su bili fenomenalni, pripremivši Mišicu Milicu i njezin "Čovječe ne ljuti se" s obojanim gumama. Klinci su dobili uši i repove te po jednu kocku i krenoše u akciju. Svaki puta kad bi ušli u gumu, teta im je pročitala pitanje tipa što bi napravio kada bi...... Fran je odgovorio na tri pitanja i na sva tri je izabrao pravi odgovor. Kako li sam samo bila ponosna 
Nakon toga smo preskakali slamu
Naišli smo i na velike slupture (iskreno nisam baš sigurna od čega su bile napravljene), evo fotke pored slona, a bilo je još pingvina, žirafa, nilskih konja...
Svirali su dečki i bubnjeve, evo tu fotku ipak izbacujem (a nije jedina) da post ne bi bio preeeeedug Došli smo i do super auta, prava radionica za dečke, auto lakom su obojali pravi suto, učili o tome kako auto radi, napravili i kartonske automobile... Već smo bili jaaako umorni i još više gladni, a kraj se uopće nije nazirao, prošli smo još kroz vodena vrata
Tamo su izviđači imali svoj šator, a "vitezovi" su osim kartonskih mačeva, kaciga, štitova izradili i demonstrirali pravi katapult. Evo izdvojam još ponešto meni jako zanimljivih uradaka     Klinci su pojeli po jedan hamburger i pravac do auta jer je 21 već bilo prošlo, nismo sve vidjeli, ali nema veze nagodinu smo stariji pa ćemo možda i izdržati dulje. |
