Marketing
Vikend u Sarajevu
Još negdje u 11. mjesecu smo kupili super povoljan kupon na Crnom jajetu za hotel Hayat u Sarajevu s datumom isteka 30.04. i eto dočekali smo posljednji termin da bi ga iskoristili 
Isto popodne kad smo krenuli na put sam dogovorila stručnog vodiča za dvosatni obilazak. Hotel nije lako pronaći, u nekoj maloj uličici za koju bi se dala kladiti da auto ne može tuda, ali eto izgubila bih takvu okladu. 
Unutrašnjost hotela me je ugodno iznenadila, dobili smo trokrevetnu sobu sa 4. pomoćnim ležajem, znači super Ivor se nije morao gužvati s nama u krevetu. I nakon male okrijepe pravac Baščaršija i fontana Sibilj, dogovoreno mjesto nalaženja.
Pronašli smo se s tetom, klince opskrbili kiflicama s hrenovkom, još toplima i pravac šetnja po gradu. Nismo se puno slikali da klincima to ne odvuče pažnju od zanimljivih priča, samo dvije tri.
U dvorištu đamije
Skoro na kraju ture ispred vjećnice, tek sad vidim na slici moje malo spava stojećki
Fran je bio super, ali iskreno, Ivor baš i ne, kad ga je uhvatio umor to je iskazivao na sebi svojstven način
, cerekao se i smijao bez prestanka, izazivajući Frana, nikako ga nismo mogli smiriti, i pričali smo smo mu i nosali ga, ali bez nekog većeg uspjeha, samo je upalilo trenutačno, ali ne i dugoročno. Bilo mi je žao zato što je Franu odvlačio pažnju pa više ni on nije htio slušati, ali dobro nisam ni inzistirala. Dio ture uz Miljacku su se njih dvojica fino istrčali, dok smo mi u miru razgovarali. Rekli smo Franu da smije pitati što god ga zanima, i onda tko nam kriv stiglo je i pitanje: "Zašto su ovdje zebre kraće označene nego kod nas?"I na kraju svega naravno večera, odabrali smo čevabdžinicu Vile Saraj, ponajviše zato što je to bilo jedno od preporučenih mjesta, a i jedno od rijetkih koje nudi pivo, inače Sarajlije jedu čevape uz jogurt kako nam je rekla vodičica Neira. Moji muški su jeli čevape, a ja pljeskavicu punjenu kajmakom, njnjaaammmm sve je bilo prefino.
Umorni i najedeni pravac u hotel, naša soba je bila u potkrovlju hotela te smo imali super pogled, evo jedne noćne
Minaret u blizini ne možete zaobići, i da, budilo me jutarnje pozivanje na molitvu u 5, ali samo mene.
Na žalost drugo jutro se nismo probudili svi zdravi, Ivica je imao temperatutu preko 38 i jaku upalu grla
Doručkovali smo, čekali da tableta odradi svoje i krenuli opet na Baščaršiju. Večer prije smo Ivica i ja isplanirali kuda ćemo sve ići taj dan, svjesni da očito sada nećemo sve uspjeti, ali smo probali. Prva stanica ponovo fontana 
Djeci je naravno zanimljivo mnoštvo golubova, čak toliko da je Ivor sa zemlje uzeo sasušenu koricu kruha da bi ih hranio
Tada smo im kupili posudicu pšenice da bi hranili golubove, ne moram ni dodati da su bili oduševljeni najezdom golubova na i oko njih.
I krenuo je naš obilazak, jasno da su se zaustavljali kod svih štandova, ali za divno čudo nisu tražili niti jednu jedinu igračku da im kupimo, valjda su naučili od prije da si mogu izabrati neki suvenir, nešto vezano uz Sarajevo što će ih poslije podsjećati na ovaj put, a ne plastikariju kratkog vijeka, baš sam bila ponosna na njih zbog toga.
Evo nas ponovo u dvorištu one iste đamije, htjeli smo i unutra, ali pošto nisam imala dugačku suknju, nismo mogli, planirali smo doći poslije, ali nisamo uspjeli
Nakon toga smo posjetili Staru pravoslavnu crkvu uz koju se vežu mnoge zanimljive legende. Izgrađena je u vrijeme bizantskog carstva kada se nisu smjele graditi nove crkve, ali je ova dobila posebnu dozvolu uz mnogobrojne uvjete koji su diktirali njenu zanimljivu arhitekturu, npr. u crkvi je kat jer je jedan od uvjeta rekao da mora postojati posebno mjesto za žene, a pošto crkva nije smjela premašiti zadanu visinu, ukupali su ju više od metar u zemlju pa je ulaz taman za djecu, a mi veliki se moramo sagnuti.
Unutrašnjost crkve je bogata ikonama i relikvijama
Pitanje moga sina Frana je ponovo bilo vrlo logičko i vezano uz detalj kojeg mi drugi nismo ni primijetili: "A kako se ova vrata zaključavaju, kad je brava samo izunutra, kako se onda izađe van?"
Odgovor su druga vrata, pitanje je čuo i Čiko koji pazi na crkvu pa je onda i demonstrirao Franu zaključavanje s pravim ključevima, a evo i mog ključara
Pa naravno da je i mala faca to morala probati
Ivici je bilo već dosta šetnje, vratili smo se u hotel nešto gricnuti i odmoriti. Klinci su odgledali nešto crtića, a Ivica je uspio malo i odspavati. Pa smo oko 15 sati krenuli dalje, na malu utvrdu nedaleko našeg hotela. (Zaboravih, da smo prvo skrenuli u konzum po prvi ovogodišnji sladoled
) Problem je što je utvrda na brdu, a brda u Slavoniji na svakom ćošku , jedva sam se uz veliku vrućinu i sparinu dovukla gore, ali isplatilo se, bar nas je vjetrić malo ohladio. Moj veliki je sam pakirao sebi torbu, moram ga pohvaliti na sve je mislio, djete se spakiralo kao da ide na logorovanje, između ostaloga ponio je i dalekozor 
Još sam se ja čudila ma što je potrpao u toliki ruksak, ali nisam zapiktivala, žurila sam pakirati odjeću i sve ostalo.
Na žalost, Ivica nije dugo bio gore već se uputio ponovo u hotel na odmor, a mi smo nakon još malo razgledanja posjetili tatu i nastavili ponovo u istraživanje malih uličica. Pronašli smo bezistan ili što bi to bilo u današnje vrijeme shoopin centar
Pa jedna od rijetkih uličica u kojoj još živi stari zanat
U međuvremenu su dečki izabrali suvenire, sada sam se sjetila da sam ih trebala slikati s njima. Fran je odabrao frulu, a Ivor drveno izrađeno postolje s kemijskom olovkom u obliku pera.
Na večeru smo taksijem u Park prinčeva Tamo se stvarno isplati otići, pogled neprocjenjiv, klopa ukusna, atmosfera izuzetna, živa glazba, osoblje ljubazno...
Nije sve od našeg putu, ali je od mene za večeras.
Post je objavljen 05.05.2013. u 22:30 sati.