U osječkoj Tvrđi u galeriji Waldinger već tradicionalno (Franov rad prije dvije godine) se svakog svibnja organizira izložba radova djece iz dječjih vrtića. Iz svakog vrtića tete šalju po svom izboru radove komisiji koja odabire neke od njih koji će biti izloženi na izložbi. Najčešće su to radovi najstarijih grupa, djece koja će najesen u školu, ali ne nužno
Ovog svibnja izložba je trajala od 13.-19. svibnja. U vrtiću su rekli da ima dosta radova djece iz Ivorove grupe i da idemo pogledati, nitko nije rekao da je 100% i Ivorov rad. On je bio potpuno u ubjeđenju da je njegov sigurno izabran. I tako smo se mi uputili u galeriji, neki jako ponosni, a neki (ja) po malo u strahu što ako nigdje ne pronađemo Ivorovo ime, moj mali miš bi se strašno ražalostio.
Ali, zar ste sumnjali kao ja
Evo ga, tu piše Ivor
A, ako se pitate, pa koja je stvarno njegova, evo i samog remek djela
Ah, koja je to samo bila sreća i ponos, ali nije dugo trajala Jer neka dječica iz njegove grupe (ustinu malo njih) su imala i dva rada. Pa su uslijedile rečenice: "Pa i ja sam crtao takav kukurujavascript:%20void(0);z, pa zašto nema i mog rada...?" Samo priča nije baš upalila dok nismo dogovorili nagradu da proslavimo ovu izložbu, ali o njoj trenutak poslije. Moj alpinista na Vodenim vratima koja su odmah pored galerije (i dalje je neuhvatljiv, bez imalo straha):
Često komentiram da je sreća što živimo u ravnoj Slavoniji jer sam sigurna da smo negdje drugdje, npr. u Austriji ništa ga ne bi spriječilo da postane uistinu alpinista, a i ovako tko zna što me čeka
A sada ponovno o nagradi, po Ivorovoj želji čokoladna torta, odmah drugi dan. Ja sam ju pripremila, a dekoraciju sam ostavila umjetničkim dušama, (uočite pošto Ivor bira, osim čokoladne torte sa čokoladnim filom na vrhu su i čokoladne mrvice
Završni touch.
, torta je bila njaaaam
|