Fran i Ivor u akciji
subota, 27.06.2009.
Sindikalne sportske igre
|
Prošli tjedan smo uživali u Umagu. DAN 1. Krenuli smo na put u nedjelju 20.06. opet pomalo u strahu kako će to Ivor podnijeti jer puno manje voli putovati od pričalice Frana, ali sve je prošlo super, da bolje nije ni moglo. Malo je odspavao, stajali smo samo dva puta. Drugi put je stajanje bio pravi pogodak, osim što su klinci nešto klopnuli, fino su se izigrali i nakon toga ubrzo zaspali (jest da je to bilo tek 30-tak minuta prije Umaga, ali eto...;-) Na stajalištu vrata Jadrana:
U apartmansko naselje Sol Polinesia smo stigli oko 17 sati nakon 6 i po sati puta. Ispred našeg apartmana
Iako malo umorni od puta, ipak smo odmah čim smo potprali stvari iz auta u apartman (a bilo ih je kao da selimo na Aljasku) prošetali do plaže
Jedva smo dočekali večeru u 19. Nismo bili jedini, pa su sljedeće dane pomaknuli početak večere u 18.30. Moram li napomenuti da stvarno obožavam ovakav odmor s punim pansionom, kad ne moram misliti što kuhati, imam li to kod kuće, sve pripremati, poslije hrpetina prljavog suđa.... A ovdje švedski stol, ali pravi sa stvarno velikim izborom, bar 5-6 vrsta jela za večeru.... Mene je i doručak oduševio koji je stvarno po svačijem ukusu, od žitarica, namaza, kroasana, palačinki, mafina, čajeva bar 10 vrsta s čajnim keksićima, preko salami, sireva, jaja na nekoliko načia, hrenovki do sojinog, rižinog mlijeka, onoga što ja zovem "stiropor"..... Umjesto silne priče trebala sam slikati ;-)), ali toga se ja baš ne sjetim kad je klopa u pitanju. Uglavnom, iznenadio me i moj veliki miš koji je obavezno svaki dan bar jednom (bilo za ručak ili večeru) jeo ribu, morat ću ipak i nju uvrstiti u svoj kućmi meni.
Mali miš proučava desert, usput i kolači su im fenomenalni ;-)
Nakon večere je uslijedilo otvaranje igara, ali pošto je svatko držao po jednog svog već jaaaaako umornog miša, nismo ništa mogli slikati. Kad smo se vratili u apartman bili su preumorni i teško zaspali..... DAN 2. Igre su počele, prijavili smo se za sportove i sad krećemo. Prvi je tata na redu (jer smo sve uvijek morali dogovarati da nam se termini ne poklapaju zbog naših mišića), on je izabrao stolni tenis pojedinačno i parove. Glavni akter u izvlačenju grupa je bio pogođate Fran. Bio je na visini zadatka i obavio ga vrlo profesionalno
Tata na djelu i ima najbolje navijače A naravno da je Fran tada morao isprobati kako to stvarno funkcionira
Dodajem nastavak 2. dana!!! Nakon izlaska iz balona smo malo "zapeli" u vlakićima
Poslije ručka i kratkog odmora opet šetnjica. Ivor igra šah Frana i dalje ne popušta faza pentranja na sve ;-)
Pa smo opet malo na plaži
Na igralištu, Ivor se želi sam ljuljati, a ne više u ničijem krliju, a Fran se naučio ljuljati stojećki
Nakon duuuge šetnje, a prije večere smo bacali pikado, točnije Fran i ja. Ja sam ušla u polufinale, juhu!!!!! a ni Fran nije bilo loš (iako je on bacao neslužbeno)
Poslije večere sam trebala kartati belu, ali pošto smo moj otac i ja već neku godinu zaredom nositelji grupe, odmah smo išli u drugo kolo¨, opet jupi!!! Malci su zaspali jako brzo, a mi smo uživali u priči uz keksiće i vino s mojim kolegama s posla na terasi. |
- 22:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 17.06.2009.
Neplanirano smo "skoknuli" do Hvara
|
Bilo je to ovako... u srijedu 10.06. oko 15 sati nazove mene moj tata i pita hoću li na more, eto on navečer ide na produženi vikend pa ako ćemo s njim. Nisam se baš dugo dvoumila, pa je popodne proteklo u pakiranju... Ujutro smo stigli u Split u trajektnu luku. Put je bio očekivano dug i naporan, ali ono što me brinulo je Ivor. Tek je nedavno ozdravio i baš sam se nadala da će mu morski zrak koristiti, ali neobično je jako loše prespavao noć... Čekajući trajekt za Stari Grad:
U luci smo popili kavicu i vrijeme je brzo prošlo. Ali u trajektu je Ivoru naglo skočila temperratura, jadničak je i povraćao, a potom zaspao na djedi Dudi i prepspavao skoro dvosatnu vožnju trajektom
Kad smo stigli u našu kućicu, izmjerili temperaturu, a ono već 39°. Tog dana Ivor i ja više nismo izlazili nigdje, a Fran je s djedom popodne i navečer prošetao do plaže, a poslije večere i do slastičarne na kolače. I drugi dan smo se borili s temperaturom, ali više nije toliko rasla, bila je samo blago povišena, čak da nismo ni skidali. Međutim u petak ponovo preko 38°pa smo ipak otišli i do doktora. Naravno ponovo laringitis, virusno, opet je dobio bocku solumedrola da "prodiše" i to ga je stvarno diglo, nakon toga više se temp. nije vraćala. Na sreću stigli smo mi i do plaže, klinci su istinski uživali. More je bilo prekrasno, čisto, mirno, malo ljudi, predivno.... Fran obožava plaže s kamenčićima i još osobito kad nema puno ljudi u blizini da ih baca svuda uokolo (mislim na kamenje, ne ljude ;-) Bio je sav ponosan na svoje nove kupaće gaćice.
A Ivor samo što ne proviče: "Pa vadi i mene van, i ja hoću kod Frana!"
Kupali su se obojica i nije im bilo hladno
Još jedna morska
Na žalost do samog centra, osim kod doktora, nisam stigla, brzo je došlo vrijeme za povratak, četiri dana su proletila. Na sreću, Ivor se potpuno oporavio i uz svu muku s povišenom temperaturom stvarno je uživao. Vraćali smo se drugim putem, kroz Bosnu pa i drugom trajektnom linijom Sućuraj-Drvenik.
I eto tek na kraju puta smo se uslikali jednu zajedničku, mama i njena dva mala muškića.
|
- 21:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 03.06.2009.
Povratak s Goljaka, 2. dio
|
Prvo da napišem da je Ivor još uvijek malo bolestan, prolazi, bolje mu je, ali još je na antibioticima, sve do ponedjeljka i jaaaako ga muči nosić i kašalj... U prošlom postu sam opisala kako smo proveli subotu, ovaj put je nedjelja na redu. Pošto nedjeljom nema terapija, a i moji muški su spavali u Zagrebu, krenuli smo puno ranije i uputili se u Maksimir. Na putu do zoo vrta smo naišli na dječje igralište koje naravno nismo mogli zaobići. Fran je, što se i podrazumijeva, isprobao sve što postoji na igralištu :-)
A, Ivor je čekajući slobodnu ljulju iskoristio na njemu jako zanimljiv način
Već na samom početku obilaska zoo vrta, Fran je upao u gnijezdo dinosaura
Na jednom od usputnih mostića
Veliki dio vremena je tata bio glavni vozač
Ivor je dobar dio šetnje i odspavao, pa je papao, a zatim je zaključio da je njemu već sasvim dosta sjedenja u kolicima, a bome i nošenja po rukama, a kako mu hlačice prelaze preko koljena, dečko se odlučio sam u pustolovinu
A s Franom je pak bilo obratno, već se bio podosta umorio, pa je poželio da ga kornjača povede dalje.
A na kraju smo i mi završili u kavezu s imenom homo sapiens Na povratku prema autu (koji nije bio uopće blizu), Fran je uočio još jedno zgodno mjesto za trčkaranje
Moram dodati je zapravo u prvom penjanju bio prestrašen velikog orla (ili sokola, više se ne mogu točno sjetiti što je to bilo, ali nebitno za nastavak priče), pitao nas je može li on poletiti, ali kad smo ga uvjerili da je to samo spomenik koji ne ide nikud..... Čekajući Frana da mu dosadi penjanje do vrha i nazad.
Ručali smo u pivnici Zlatni medo
Pa ponovo nismo mogli zaobići dječje igralište koje je bilo prekoputa. Nakon duuuugo ljuljanja, ovaj put ga je tata čak ljuljao malo i samoga, tj. nije bio samo meni u krilu, Ivor je uživao u stajanju
Poslije ručka smo svi bili baš "naoštreni" na kolače iz Vinceka, ali kad smo stigli tamo - zatvoreno, nedjeljom ne radi. Pa kad smo već tu, odlučili smo Frana upoznati s uspinjačom Prije samog spuštanja smo se prošetali malo po Gornjem gradu. Do Markova trga
Pa smo bili i stražari, ali već prilično svi premoreni
I još jedan pogled prije odlaska
I tako je nama vikend proletio, a od ponedjeljka opet na terapije punom parom. Na fizikalnoj terapiji se Ivor i igrao, a ne samo vježbao
A kod defektologa je pirenje balončića od sapunice najzanimljivije, iako je Ivoru i sve drugo interesantno
|
