Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mi-rastemo

Marketing

Povratak s Goljaka, 1.dio

Eto, vratili smo se u srijedu navečer. Sve želje od prije puta su nam ispunjene osim posljednje tuzan.
Naime, Ivor je u četvrtak dobio temperaturu oko 39°C, teško mu je skidamo, brzo ponovo naraste. Pokupio je neki virus i naravno kakav je osjetljiv odmah je dobio laringitis, jučer i danas ponovo na bockama deksića radi lakšeg disanja. Ali ima upalu grla pa je i na antibiotiku.

Na Goljaku smo trebali ostati do subote, ali smo po običaju otišli ranije kada smo obavili sve što smo trebali, a i kad nam se cimer razbolio (ali očito nismo dovoljno brzo "pobjegli").
Svaki dan smo imali 5 do 6 pregleda ili terapija. Bilo mi je puuuno napornije negoli svaki boravak prije toga. Obavili smo EEG, preglede kod psihologa, defektologa, logopeda, neuropedijatra i fizijatra i klasično svaki dan radna, fizikalna i senzorička terapija.
Zlato moje su svi nahvalili. Svi su nalazi dobri, u svemu je taman primjereno za dob, osim u gruboj motorici. Ali i tu ga je fizijatrica pohvalila, rekla je da je puno napredovao od prethodnog boravka. Naručila nas je za početak 9. mjeseca i kazala kako vjeruje da će do onda prohodati pa da će nam to biti zadnji boravak. Iz njenih usta u Božje uši.

Za vikend su nam došli tata i braco u posjetu pa da malo vidite kako smo se proveli.
Ujutro smo još odradili terapije, a onda smo se uputili na ručak u Citiy centar. Prije ručka mala vožnja na tigriću:


Poslije ručka smo obišli samo dva dućana, naravno oba s igračkama!!! (turbo limač i one to play)


Ivor je u bolnici bio željan puzanja, on nije naučio toliko puno biti po rukama, pa smo na kraju popustili i čak ga pustili da puže po dućanu.

Nakon toga smo se uputili na Bundek. Uživali smo u stvarno vrućem ljetnom danu odmarajući se na travi:


Naravno da smo se počastili i sladoledom:


Pa smo se spustili i do samog jezera gdje je Fran bacao kamenčiće, iako je smio u vodu do koljena (i poslušao nas je) svjedno je bio cijeli mokar. Ali nema veze jer ionako se odmah skinuo golišav. Ali kad je Ivor vidio Frana, pogodite što se desilo ;-)


Tu se nismo dugo zadržali jer iako su klinci bili namazani sunce je stvarno bilo prejako, pa smo nastavili sa šetnjicom u hladu, a poslije i odlaskom na igralište. Tu se Fran prvo malo odmorio, obnovio energiju:


A onda je nastavio kao da je tek sad jutro, pun energije za nova pentranja i skakanja


Sve to vrijeme Ivor je spavao i uživao na svježem zraku



Nakon Bundeka, a prije povrtka u bolnicu smo još stigli na rođendan "teti" Mariji (koja nam se uskoro udaje)- tako ju Fran zove. Tamo smo na žalost bili vrlo kratko, vidjeli naše S. koje već dugo nismo vidjeli, poklopali malo roštilja, Fran i tata su malo odigrali "basketa" i pravac u bolnicu.


Post je objavljen 30.05.2009. u 21:32 sati.