utorak, 02.07.2024.
Slatka slanost suza - limited edition 2
Dok sam jutros u 5 sati pila prvu kavu, desno oko mi je počelo suziti.
Dugo nisam plakala, pomislih. Predugo
Suze su se dokotrljale do usta i osjetila sam njihovu slanost.
Ipak još nisu presušile, pomislila sam. Slane su i kada nisu od tuge.
Neki dan mi je pisala kako će si pokloniti slobodnu večer. Na moru je sa troje male djece. Blizanci i jedno mlađe.
Izvest će se na večeru. Sama. Sebe.
Jedan od najljepših poklona sebi.
Osjetila sam njeno uzbuđenje, radost, malo nervoze. Kao kad ideš na prvi spoj sa osobom koja ti se jako sviđa.
I planiraš, sretan si. Zamišljaš i boli te želudac od nervoze. Leptirići u trbuhu i parfem na koži.
Koliko često se pripremamo na spoj sa sobom? Koliko često se nađemo sa sobom, sobom u sadašnjosti, prošlosti, sa svim onim što smo bili i što jesmo?
Javila se za koji dan. Sretna. Presretna.
Napisala sve što je jela, od predjela do deserta.
Bravo, ponosna sam na tebe, napisala sam i osjetila neizmjernu radost.
Kada je napisala kako je na povratku kući pomalo i plakala, no ni sama ne zna zašto, vjerojatno od sreće, naježila sam se i moje oči su se napunile suzama.
Od sreće, ganuća, oduševljenja, divljenja.
Ona se nedavno razvela. Neki nisu razumjeli. Mnogi su mislili da nema dovoljno dobar razlog.
Neki su mislili da ima previše godina za tako nešto.
Mnogi ne razumiju kada se želiš napokon naći sa sobom. Kada želiš slobodno i u miru sa sobom biti ono što jesi.
Bez zamjeranja, bez zadrške, bez opravdavanja, bez skrivanja. Iskreno, sa sobom i svijetom oko sebe.
Ono što jesi i što si oduvijek bila.
Sretnija je. Slobodna je. Mirna.
Ona je ispisala svoju, slobodnu i iskrenu priču. Kada razmišljam o tome, ispunjena sam divljenjem i oči suze od radosti u kojoj kola život sam.
Predivno je moći se radovati nečijoj sreći. Nečijem miru. Slobodi.
Moje suze su ipak i dalje tu.
Postoje žene koje pišu lijepe priče
Za sebe. I za druge
Svojim životom
- 17:34 -
