nedjelja, 14.07.2024.
Sakupljačica biljaka
Ona i dalje sakuplja biljke
Moja L je sakupljačica biljaka
Svaku njeguje sa pažnjom kakvom ljudi njeguju one koje vole
Brižno. Nježno
Majčinski toplo.
Prihranjuje ih kao što majka hrani malo dijete. Zalijeva ih.
Ne samo vodom. Nego i sobom
Uskoro će sobu i dvorište pretvoriti u mali Botanički vrt.
U sobi su biljke i knjige
Ostalo nije važno, tu je usput jer mora biti.
A one su tu jer ih želi. Voli
Uzimaju joj kisik dok spava
Daje im svoj dah i život
Ne znam koliko će uskoro imati biljaka ali veseli se svakom tek izašlom cvjetiću, svakom novom listu, pupoljku
Tuguje kada listovi odumiru
Obrezuje. Presađuje.
Brižno pazi na svaku promjenu.
Život je satkan od bezbroj promjena.
Svaki dan. Godina. Svaka nova biljka sa svakim novim listom ili pupoljkom
Sve riječi i sva slova iz svih pročitanih knjiga
Sva mjesta na kojima smo bili i svi ljudi koje smo upoznali. Koje smo voljeli
Kada ti kažem da su promjene divne, pogledaj u svoje biljke
Kada ti kažem da mnoge stvari ili ljudi trebaju nestati iz naših života, pogledaj u otpali list
Kada ti kažem da je život i sav svijet pred tobom i da sto puta možeš krenuti iz početka, pogledaj pupoljak.
I samo zalijevaj sebe kada ti se čini da si izgorila.
I pogledaj u ljepotu
- 20:36 -
četvrtak, 11.07.2024.
Razglednice
On uvijek šalje razglednice. Svako ljeto.
Jednom sam tražila ali sada šalje sam
Razglednice u sandučiću uvijek iznenade.
Mali poklon izdaleka.
Misao
Netko misli. On misli. Sjeti se.
Razglednica je rukopis. Rukopisa danas više skoro ni nema. Razglednica je potpis. Nije intimna kao poruka ili nekada pismo. Ali može biti sve.
U vremenu kada gotovo nitko više ne šalje razglednice on mi ih šalje.
Svako ljeto
A ja ih čuvam i skupljam
I ta kolekcija je kolekcija misli o meni.
Na nekim mjestima.
U nekom vremenu i prostoru kada sam radila tko zna šta.
I razmišljala o tko zna čemu
A netko je tada, baš u tom nekom trenutku negdje mislio o meni.
I stavljao markicu na razglednici.
Sa mišlju
I ispisanim rukopisom
Potpisom
- 22:38 -
utorak, 02.07.2024.
Slatka slanost suza - limited edition 2
Dok sam jutros u 5 sati pila prvu kavu, desno oko mi je počelo suziti.
Dugo nisam plakala, pomislih. Predugo
Suze su se dokotrljale do usta i osjetila sam njihovu slanost.
Ipak još nisu presušile, pomislila sam. Slane su i kada nisu od tuge.
Neki dan mi je pisala kako će si pokloniti slobodnu večer. Na moru je sa troje male djece. Blizanci i jedno mlađe.
Izvest će se na večeru. Sama. Sebe.
Jedan od najljepših poklona sebi.
Osjetila sam njeno uzbuđenje, radost, malo nervoze. Kao kad ideš na prvi spoj sa osobom koja ti se jako sviđa.
I planiraš, sretan si. Zamišljaš i boli te želudac od nervoze. Leptirići u trbuhu i parfem na koži.
Koliko često se pripremamo na spoj sa sobom? Koliko često se nađemo sa sobom, sobom u sadašnjosti, prošlosti, sa svim onim što smo bili i što jesmo?
Javila se za koji dan. Sretna. Presretna.
Napisala sve što je jela, od predjela do deserta.
Bravo, ponosna sam na tebe, napisala sam i osjetila neizmjernu radost.
Kada je napisala kako je na povratku kući pomalo i plakala, no ni sama ne zna zašto, vjerojatno od sreće, naježila sam se i moje oči su se napunile suzama.
Od sreće, ganuća, oduševljenja, divljenja.
Ona se nedavno razvela. Neki nisu razumjeli. Mnogi su mislili da nema dovoljno dobar razlog.
Neki su mislili da ima previše godina za tako nešto.
Mnogi ne razumiju kada se želiš napokon naći sa sobom. Kada želiš slobodno i u miru sa sobom biti ono što jesi.
Bez zamjeranja, bez zadrške, bez opravdavanja, bez skrivanja. Iskreno, sa sobom i svijetom oko sebe.
Ono što jesi i što si oduvijek bila.
Sretnija je. Slobodna je. Mirna.
Ona je ispisala svoju, slobodnu i iskrenu priču. Kada razmišljam o tome, ispunjena sam divljenjem i oči suze od radosti u kojoj kola život sam.
Predivno je moći se radovati nečijoj sreći. Nečijem miru. Slobodi.
Moje suze su ipak i dalje tu.
Postoje žene koje pišu lijepe priče
Za sebe. I za druge
Svojim životom
- 17:34 -