nedjelja, 28.01.2024.
Tuga, sjeta, blagost
TUGA
Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje
Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno
Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.
Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje
Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje
Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.
Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv
Tuga mijenja sve.
Kao i radost...
SJETA
Sjeta je osjećaj podijeljenosti
I sretan si i tužan istovremeno
Nešto je bilo i nikada više neće biti
Ili želiš da bude, a neće
No sjećaš se ili se nadaš
Neki ljudi su ljudi sjete
Vidi im se na licu, u očima
Sjetni ljudi nose čežnju u kosi
U trepavicama, u osmijehu
Osmijeh im je blag
Nije vrištući, hihotav
Umjeren je
Sjeta se nosi poput haljine
Modnog dodatka, ukrasa
Sjeta je ponekad način života
Pjesnici su sjetni, jesen je sjetna
Kiša koja rominja po prozoru
Od sjete se ne možeš oporaviti
To je stanje plave boje
Toplog koraka
Hladnog sunca među drvećem
Koje je prekrio snijeg
Zamišljen pogled
U kojem se skriva puno
Proživljenog života
Puno kilometara na leđima
BLAGOST
Postoje neki ljudi.
Posebni ljudi
Kao da nisu sa ovoga svijeta.
imaju meke misli, mekoću u glasu i držanju
Hod im je poput povjetarca u proljeće.
Nježnost im je ime.
Nekako su kao proljetnice.
Navještaju sunce i toplinu gdje se pojave.
Navještaju boje i lijepe dane
Neke od njih nećemo odmah prepoznati.
Imaju stroži stav i nastup.
Djeluju ponekad oštro i odriješito
Život ih je trgao i lomio
Na stotine djelića
Ali te krhotine ih nisu otvrdnule
Zadržali su mekoću i nježnost.
Onaj koji mekoću prepoznaje, znati će
Vidjet će i naći će
Ti ljudi su prepuni svježine.
Blagosti.
Bliskosti
Topline
To su oni ljudi koji su utjeha i spas.
Mir kada mir ne možeš naći nigdje oko sebe.
Smiraj i spokoj
- 21:15 -
nedjelja, 21.01.2024.
Sjeta u kosi
Sjeta je osjećaj podijeljenosti
I sretan si i tužan istovremeno
Nešto je bilo i nikada više neće biti
Ili želiš da bude, a neće
No sjećaš se ili se nadaš
Neki ljudi su ljudi sjete
Vidi im se na licu, u očima
Sjetni ljudi nose čežnju u kosi
U trepavicama, u osmijehu
Osmijeh im je blag
Nije vrištući, hihotav
Umjeren je
Sjeta se nosi poput haljine
Modnog dodatka, ukrasa
Sjeta je ponekad način života
Pjesnici su sjetni, jesen je sjetna
Kiša koja rominja po prozoru
Od sjete se ne možeš oporaviti
To je stanje plave boje
Toplog koraka
Hladnog sunca među drvećem
Koje je prekrio snijeg
Zamišljen pogled
U kojem se skriva puno
Proživljenog života
Puno kilometara na leđima
- 15:06 -
nedjelja, 14.01.2024.
Što me učinilo onom koja jesam
Često poželim da nisam proživjele neke stvari, događaje poželim obrisati iz glave i srca
Osjećaje za koje sam nekad mislila da su samo dio nekih romana
No proživjela sam ih
Neki to ne prožive ni u dva života
Proživjela sam i preživjela
Nije me učinilo jačom, još sam mekša u mnogim stvarima
No nije me ni ubilo
S nekim stvarima samo naučiš živjeti
Saživiš se
Stopiš s njima
Često ipak poželim da sam bez tog tereta
Da sam slobodna od njega
Da sam poput drveta koje moćno stoji na vjetru koji ga savija
No bi li onda bila ovo što jesam sada
Što bih i tko bih bila da se nekim čudom može sve to obrisati?
Svi smo zbroj naših životnih priča
Zbroj događaja i osjećaja
Svih mjesta na kojima smo bili
Fizičkih i emotivnih
Svih gubitaka, tuga, boli, strahova i pogrešaka
Kao i radosti, smijeha, ljepote, nade i snova
Svih riječi koje smo pročitali
Svih ljudi koje smo voljeli
Sve glazbe koju smo slušali
Svih kilometara koje smo prehodali
Svih životnih priča bliskih nam ljudi
Sve smo to
I sve me to čini ovim što jesam
- 13:32 -
nedjelja, 07.01.2024.
Što me naučilo drveće
Puno me naučilo golo drveće
Gole grane na vjetru
Siječanjskom, hladnom
Naučilo me stabilnosti i postojanosti
Hrabrosti i snazi
I kad su grane pod najvećim bijelim teretom snijega, leda i inja
Tako su jake, a istovremeno divne
I drže taj teret dok nitko ne gleda
Nitko ne obraća pažnju
Nikoga nije briga
I nitko se ne divi
A njima se zaista treba diviti
Gledati ih
Onda kada nitko ne gleda
Kada nitko ne obraća pažnju
Kada nikoga nije briga
Diviti se
Njihovoj izdržljivosti, strpljenju, snazi
Postojanosti i nepokolebljivosti
I koliko god ne voljela golu, bijelu i hladnu, oštru zimu
Ona me naučila najviše
- 21:23 -
utorak, 02.01.2024.
Samo tvoj novi početak
Novi početak je svaka nova misao
Autentična, samo tvoja
Novi početak su svi tvoji novi koraci
Nove staze i putevi
Nove šume, jezera, planine
Novi početak je biti svakim danom
Bolja verzija sebe
Biti sve više ti
Skinuti slojeve koji ti smetaju
Koji te sputavaju
I samo disati
Sa sobom
I svijetom oko sebe
- 17:25 -