nedjelja, 28.01.2024.
Tuga, sjeta, blagost
TUGA
Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje
Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno
Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.
Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje
Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje
Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.
Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv
Tuga mijenja sve.
Kao i radost...
SJETA
Sjeta je osjećaj podijeljenosti
I sretan si i tužan istovremeno
Nešto je bilo i nikada više neće biti
Ili želiš da bude, a neće
No sjećaš se ili se nadaš
Neki ljudi su ljudi sjete
Vidi im se na licu, u očima
Sjetni ljudi nose čežnju u kosi
U trepavicama, u osmijehu
Osmijeh im je blag
Nije vrištući, hihotav
Umjeren je
Sjeta se nosi poput haljine
Modnog dodatka, ukrasa
Sjeta je ponekad način života
Pjesnici su sjetni, jesen je sjetna
Kiša koja rominja po prozoru
Od sjete se ne možeš oporaviti
To je stanje plave boje
Toplog koraka
Hladnog sunca među drvećem
Koje je prekrio snijeg
Zamišljen pogled
U kojem se skriva puno
Proživljenog života
Puno kilometara na leđima
BLAGOST
Postoje neki ljudi.
Posebni ljudi
Kao da nisu sa ovoga svijeta.
imaju meke misli, mekoću u glasu i držanju
Hod im je poput povjetarca u proljeće.
Nježnost im je ime.
Nekako su kao proljetnice.
Navještaju sunce i toplinu gdje se pojave.
Navještaju boje i lijepe dane
Neke od njih nećemo odmah prepoznati.
Imaju stroži stav i nastup.
Djeluju ponekad oštro i odriješito
Život ih je trgao i lomio
Na stotine djelića
Ali te krhotine ih nisu otvrdnule
Zadržali su mekoću i nježnost.
Onaj koji mekoću prepoznaje, znati će
Vidjet će i naći će
Ti ljudi su prepuni svježine.
Blagosti.
Bliskosti
Topline
To su oni ljudi koji su utjeha i spas.
Mir kada mir ne možeš naći nigdje oko sebe.
Smiraj i spokoj
- 21:15 -
