Misliš kako bi bila neka plitka blentavica da nisi preživjela mnoge teškoće? Mislim kako ne bi, bila bi možda "lakša" sada, s manje tereta. Ne znam postoje li ljudi koji nisu prošli neke ozbiljne teškoće, kod kojih se umiralo po redu i sl. .... ?
Ne bih ni ja ništa mijenjala, ne čak toliko niti zbog sebe nego zbog svoje djece, ...ipak, sigurna sam kako bi sada bila nešto puno bolje nego što jesam da nije bilo nekih strahota.
Nisam ih birala nisi ni ti birala pa moramo biti zadovoljne s onim što jesmo. ;)
14.01.2024. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi imamo svoje padove, samo su nečiji konačni. Ja pojma nemam čime sam zaslužio to bogatstvo koje me snašlo i reklo bi se ne previše strahota koje smo uspjeli prebroditi. Ne mogu ih niti kvalificirati: bile su teške, nepobjedive, nezaobilazne, ili pak prosječne. Znadem samo da baš nikada u njima nisam imao osjećaj da sam napušten; vjerojatno je to bio recept da se na njih u nekom času može odmahnuti rukom. Svaki čovjek kroz život primi i počini nešto zla; valjda je osim mjere količine ključno to da li to zlo umije pustiti ili mu dopusti da ga zauvijek prožme.
......
E sad ću malo, s dopuštenjem, odlutati.
Valjana neka vlada - da se, je li, nastavim prvo na zadanu temu - vodila bi, brinući o zdravlju sveg pučanstva javni registar ljudskih patnji, pa bi građane s manjom aktivom tješila i zbrinjavala u stvarnosti. No, vlade ne vladaju da bi bile valjane, nego da bi vladale. Zato čitam po novinama kako se svijet mijenja u tolikoj mjeri da će danas mladi ljudi kroz koju godinu od rodbine u starosti imati jedino državu kao oslonac i nadu.
Tetka ili sestrić-država, kako to gordo zvuči.
Tako će države postići ono o čemu su socijalističke za svoga kratkog i burnog života sanjale, a kapitalističke se toga stoljećima grozile: postat će skupe dadilje svojih starih pučana. Neke će od tih država tako posvema poprimiti naše karakteristike: kao da slušaš nas, ostarjele čangrizave blogere; jedne će se pitati gdje im je bila mladost, druge će ljubomorno čuvati to što su tko zna gdje i kada stekle, treće će znatiželjno gledati u susjedovo dvorište. Jadne države, ostat će im iz slavnih vremena detanta i sile tek pokoja divizija već napola ostarjela i ražalovanog muškog mesa, ni za jedan jedini pošteni rat.
Još će one nama na koncu zavidjeti: vi ste barem ponekad dangubili po šumama, morima i gorama, a vidi nas; od izbora do izbora, kao potrošene gornje daske na kuhinjama. Neće proći puno a da neka, nekad sasvim pristojna i ugledna, od Brisela ili Federalnih rezervi ne zatraži penziju, dodatak za hranarinu i invalidninu.
...
Slobodno neka se dojavi ako je ovaj naporni vjetar prećerao liječeći svoj skribomanski poremećaj. Pišem po kućama na razne teme; alat nosim sa sobom.
Ako ne, qui tacit, consentire videtur. Ili, što su smislili stari Latini, gledajući valjda neko tada aktualno rukometno prvenstvo, da prostite, ko nema u glavi, ima u tastaturi :)).
A rukometna prvenstva ko prvenstva, igraju se svake godine, neš ti potrebe. Nogometna su poštena, igraju se svake četiri godine, prosječan život ispuni ih možda niti petnaestak; muškarci po njima mogu klasificirati i sređivati svoje bogate uspomene: ova je od Maradone, ova od onog Messijevog gola, ova od Perišićevog penala... :))))
15.01.2024. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo si to napisala...gotovo da smo refleksija matematičkog zbroja svih zbivanja u životu....šta nas ne ubije ojača nas, šta nas ojača daje nam vjetar u leđa.....i tako u krug:-)
18.01.2024. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Da.
Misliš kako bi bila neka plitka blentavica da nisi preživjela mnoge teškoće?
Mislim kako ne bi, bila bi možda "lakša" sada, s manje tereta.
Ne znam postoje li ljudi koji nisu prošli neke ozbiljne teškoće, kod kojih se umiralo po redu i sl. .... ?
Ne bih ni ja ništa mijenjala, ne čak toliko niti zbog sebe nego zbog svoje djece,
...ipak, sigurna sam kako bi sada bila nešto puno bolje nego što jesam da nije bilo nekih strahota.
Nisam ih birala nisi ni ti birala pa moramo biti zadovoljne s onim što jesmo. ;)
14.01.2024. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
Zadovoljna sam, jesam.
Ne mislim da bi bila plitka blentavica, ali da bi bila lakša, slobodnija, poletnija, odmornija.. Mislim da bi
14.01.2024. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
sjajno je ovo : a kako bi bilo da je drukčije bilo---ne znamo , možda bismo bili lakši u sebi ali i manje tolerantni prema drugima
14.01.2024. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Svi mi imamo svoje padove, samo su nečiji konačni. Ja pojma nemam čime sam zaslužio to bogatstvo koje me snašlo i reklo bi se ne previše strahota koje smo uspjeli prebroditi. Ne mogu ih niti kvalificirati: bile su teške, nepobjedive, nezaobilazne, ili pak prosječne. Znadem samo da baš nikada u njima nisam imao osjećaj da sam napušten; vjerojatno je to bio recept da se na njih u nekom času može odmahnuti rukom. Svaki čovjek kroz život primi i počini nešto zla; valjda je osim mjere količine ključno to da li to zlo umije pustiti ili mu dopusti da ga zauvijek prožme.
......
E sad ću malo, s dopuštenjem, odlutati.
Valjana neka vlada - da se, je li, nastavim prvo na zadanu temu - vodila bi, brinući o zdravlju sveg pučanstva javni registar ljudskih patnji, pa bi građane s manjom aktivom tješila i zbrinjavala u stvarnosti. No, vlade ne vladaju da bi bile valjane, nego da bi vladale. Zato čitam po novinama kako se svijet mijenja u tolikoj mjeri da će danas mladi ljudi kroz koju godinu od rodbine u starosti imati jedino državu kao oslonac i nadu.
Tetka ili sestrić-država, kako to gordo zvuči.
Tako će države postići ono o čemu su socijalističke za svoga kratkog i burnog života sanjale, a kapitalističke se toga stoljećima grozile: postat će skupe dadilje svojih starih pučana. Neke će od tih država tako posvema poprimiti naše karakteristike: kao da slušaš nas, ostarjele čangrizave blogere; jedne će se pitati gdje im je bila mladost, druge će ljubomorno čuvati to što su tko zna gdje i kada stekle, treće će znatiželjno gledati u susjedovo dvorište. Jadne države, ostat će im iz slavnih vremena detanta i sile tek pokoja divizija već napola ostarjela i ražalovanog muškog mesa, ni za jedan jedini pošteni rat.
Još će one nama na koncu zavidjeti: vi ste barem ponekad dangubili po šumama, morima i gorama, a vidi nas; od izbora do izbora, kao potrošene gornje daske na kuhinjama. Neće proći puno a da neka, nekad sasvim pristojna i ugledna, od Brisela ili Federalnih rezervi ne zatraži penziju, dodatak za hranarinu i invalidninu.
...
Slobodno neka se dojavi ako je ovaj naporni vjetar prećerao liječeći svoj skribomanski poremećaj. Pišem po kućama na razne teme; alat nosim sa sobom.
Ako ne, qui tacit, consentire videtur. Ili, što su smislili stari Latini, gledajući valjda neko tada aktualno rukometno prvenstvo, da prostite, ko nema u glavi, ima u tastaturi :)).
A rukometna prvenstva ko prvenstva, igraju se svake godine, neš ti potrebe. Nogometna su poštena, igraju se svake četiri godine, prosječan život ispuni ih možda niti petnaestak; muškarci po njima mogu klasificirati i sređivati svoje bogate uspomene: ova je od Maradone, ova od onog Messijevog gola, ova od Perišićevog penala... :))))
15.01.2024. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Nego jesi ti vidjela kakvu sliku starice ti je @Blogy stavio uz post, a ti mlada i plava! :)))))
Sad mu za kaznu sruši post! ;)))
15.01.2024. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
naslov me podsjetio na ovo:
https://www.youtube.com/watch?v=COCwcQCzilE
15.01.2024. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Lijepo si to napisala...gotovo da smo refleksija matematičkog zbroja svih zbivanja u životu....šta nas ne ubije ojača nas, šta nas ojača daje nam vjetar u leđa.....i tako u krug:-)
18.01.2024. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...