petak, 16.05.2014.
Arhiva
Nazvala sam nedavno prijateljicu i pitala je što radi.
"Čitam tvoju arhivu, na blogu".
"Ima mnogo boljih načina provođenja slobodnog vremena od čitanje moje arhive na blogu", rekla sam joj smijući se.
Ja svoju arhivu nikada ne čitam. Pokušala sam nekoliko puta, kada sam tražila priče ili pjesme za kojekakve natječaje.
Pa je bilo prebolno, nešto prebanalno, ponečim sam dirnula čak samu sebe. Pa uglavnom preskačem svoje riječi i ostavljam ih da stoje, poput tragova u pijesku, koje je izbrisao vjetar.
Ovaj tu "dnevnik odrastanja", jer često mi upravo na to sliči, već je skupio dosta riječi. Često puta mislim i previše.
Pa negdje u kutku sebe, odlučih već mnogo puta, napisati neki zaključak, nešto važno, moćno, nešto što ima težinu, dubinu, pravi okus, miris i boju i.. prestati.
Ali nisam mogla nikada. Ovo mjesto ima i neku zaraznu nijansu.
Ponekad pročitam nešto staro. Kada poželim vidjeti, jesam li narasla, odrasla, jesam li preboljela, jesam li sretnija, vještija s riječima..
Koliko sam se promijenila.
I ovo je odličan način za sagledati sebe i sve svoje padove i one uspone, nakon kojih se padalo i ponovo učilo.
O mnogim stvarima. Najviše o sebi.
I da je radost jedina važna. Da su riječi potrošna roba , a nečiji osmijeh nešto neprocjenjivo.
I ta arhiva, koja se skuplja i skuplja ovdje, samo je odraz vrtnje života.
Ne vidim veliku promjenu, a kao da je ogromna. U meni, oko mene, ispred, iza..
Možda najviše vidim promjenu kada gledam kako moja djeca odrastaju. Onda obično stanem i gledam dugo. U njih, duboko u njih..
Pa u sebe i sve svoje tišine.
Život piše priče. I mnogi ljudi oko mene, ispričali su mi divne priče.
Ne pričajući uopće. Većinom svojim životima. Duhom, borbenošću i hrabrošću.
I to je velika arhiva koju skupljam.
Volim ovaj kutak gdje je toliko mojih promišljanja. Misli, snova, strahova, nadanja, usamljenosti, radosti i želja. Gtovo ih mogu opipati.
Volim misliti da je to jedno od nasljeđa, koje ću ostaviti kćerima.
Mislim da će im možda jednom, ovo biti lijepi poklon.
Mnoge riječi su o njima, a one su u svakom slovu.
Kao i mnogi koje sam voljela i volim...
I zato je to divna arhiva, jer je prožeta ljubavlju prema mnogima koji su kročili kroz moj život...
Možda će je jednom netko s radošću čitati...
Možda jednom i ja...
- 22:01 -
