četvrtak, 30.01.2014.
Ne volim januar...
Ne volim savršenu bjelinu snijega. Presavršena do iritacije, koja me podsjeća na sve moje bjeline koje su se vremenom pokazale puno manje bjeljima.
Ne volim siječanjsko oštro sunce koje me podsjeća na svu toplinu, koja se pokazala kao jako malo topla.
I na odlaske i tužne umrljane potpise na papirima.
Mislila sam kada zavolim zimu, zavoljet ću tada sebe..cijelu..
Možda hoću..jednom..
Pokušao me privoljeti da ju zavolim.
Uz posebne vrste čaja, savršene fotografije onih predivnih zimskih prizora od kojih zastaje dah..
Inje, staklenasto krhke sige, nepomućena noćna bjelina tako nevina i čista, bez šumai tragova ljudi, koji su tuda prošli..
Ima nešto čarobno u tome..mislila sam..
A on je uvijek volio snijeg, zimu i sjeverne krajeve...
Dugo već planira otići..
Snježni krajevi nikada neće biti moje odredište...
Na odlaske i priče o njima, otupila sam već. Slušam ih, kao što slušam vijesti, koje se vrte iz dana u dan. I znam da uvijek budu.
Da li će zaista otići, nisam baš sasvim sigurna. Kao niti u to, kako ću se osjećati u tom trenutku.
Znam da su mi odlasci, light motiv koji me prati. I znam da ostavljaju svoj trag.
Na koži, kosi, tijelu, koraku..
Na lomljivosti..onoj staklenoj..
Život je nepredvidiva stvar. Većinom se nikada ne dogodi ono što očekujemo. Potpuno potvrđeno znam.
On se događa, kao što se dogodi snježna mećava i ruši sve pred sobom. Bez mnogo najava, bez plana i očekivanosti.
I pomete sve ono, što nam se činilo poznato, pa se snalaziš kako god znaš..
I živiš, bez plana, dan po dan..
Ne volim zimu. Nikada se vjerojatno neću naviknuti na toliku čistoću, nevinu bjelinu i savršenu idilu.
Ne vjerujem joj.
Sumnjičavo joj možda zavidim, ljubomorno prezirem tu savršenu tišinu, onu predivnu svjetlost , kada počinjem ne spavati, već insomnično lutam nekim svojim daljinama.
Samoća je nešto čega sam željna.
Sve manje pričam, sve više upijam riječi.
Pomno odabrane, zahtjevno odabrane knjige..
Pa se osjećam nahranjeno njima.
Zimom se nikada nisam uspjela nahraniti.
Kao što to mogu jesenjim bojama, proljetnim slatkim nemirom vjetra, ljetnom vrućinom i vodom koja čisti i hrani i daje..
Pa se hranim samo onim zimskim vedrim noćima, u kojima se bjelina tako savršeno presijava . I u toj fluidnosti, osjećam se prozirno i golo.
Ali nahranjeno sobom.
Ipak...ne volim januar. ..
- 23:23 -
