četvrtak, 30.01.2014.

Ne volim januar...

Ne volim savršenu bjelinu snijega. Presavršena do iritacije, koja me podsjeća na sve moje bjeline koje su se vremenom pokazale puno manje bjeljima.
Ne volim siječanjsko oštro sunce koje me podsjeća na svu toplinu, koja se pokazala kao jako malo topla.
I na odlaske i tužne umrljane potpise na papirima.
Mislila sam kada zavolim zimu, zavoljet ću tada sebe..cijelu..
Možda hoću..jednom..

Pokušao me privoljeti da ju zavolim.
Uz posebne vrste čaja, savršene fotografije onih predivnih zimskih prizora od kojih zastaje dah..
Inje, staklenasto krhke sige, nepomućena noćna bjelina tako nevina i čista, bez šumai tragova ljudi, koji su tuda prošli..
Ima nešto čarobno u tome..mislila sam..
A on je uvijek volio snijeg, zimu i sjeverne krajeve...
Dugo već planira otići..
Snježni krajevi nikada neće biti moje odredište...


Na odlaske i priče o njima, otupila sam već. Slušam ih, kao što slušam vijesti, koje se vrte iz dana u dan. I znam da uvijek budu.
Da li će zaista otići, nisam baš sasvim sigurna. Kao niti u to, kako ću se osjećati u tom trenutku.
Znam da su mi odlasci, light motiv koji me prati. I znam da ostavljaju svoj trag.
Na koži, kosi, tijelu, koraku..
Na lomljivosti..onoj staklenoj..

Život je nepredvidiva stvar. Većinom se nikada ne dogodi ono što očekujemo. Potpuno potvrđeno znam.
On se događa, kao što se dogodi snježna mećava i ruši sve pred sobom. Bez mnogo najava, bez plana i očekivanosti.
I pomete sve ono, što nam se činilo poznato, pa se snalaziš kako god znaš..
I živiš, bez plana, dan po dan..


Ne volim zimu. Nikada se vjerojatno neću naviknuti na toliku čistoću, nevinu bjelinu i savršenu idilu.
Ne vjerujem joj.
Sumnjičavo joj možda zavidim, ljubomorno prezirem tu savršenu tišinu, onu predivnu svjetlost , kada počinjem ne spavati, već insomnično lutam nekim svojim daljinama.
Samoća je nešto čega sam željna.
Sve manje pričam, sve više upijam riječi.
Pomno odabrane, zahtjevno odabrane knjige..
Pa se osjećam nahranjeno njima.


Zimom se nikada nisam uspjela nahraniti.
Kao što to mogu jesenjim bojama, proljetnim slatkim nemirom vjetra, ljetnom vrućinom i vodom koja čisti i hrani i daje..
Pa se hranim samo onim zimskim vedrim noćima, u kojima se bjelina tako savršeno presijava . I u toj fluidnosti, osjećam se prozirno i golo.
Ali nahranjeno sobom.

Ipak...ne volim januar. ..




- 23:23 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos