nedjelja, 28.07.2013.
Kapi vode, trag sunca i zamišljanje života
"Tako bih te voljela vidjeti da se ponovo smiješ, imam silnu želju vidjeti te da živiš..da se smiješ"..rekla sam mu osjećajući upravo to, jer već dugo gledam to umiranje.
Trebao je možda samo jedan, možda dva osmijeha..za naš spas
Meni je bio dovoljan trag sunca na mojoj koži. Meni su bile dovoljne kapljice vode na mom tijelu, one koje klize, prema dolje, pa nestaju..Njihova igra pod refleksijom sunca.
Ljeto je spasonosno vrijeme za liječenje duše, kada tijelo uranja u vodu, u sunce, kada onako ogoljeno osjeća sve jače..
A koža...koža pamti, ona sa svim kapima vode, ne briše neke bolne pečate, ali prima nevjerojatnu ljepotu.
Prsti koji se isprepliću u mozaiku vode, sunca, zemlje suhe, pa opet vlažne i mokre od nekog ljetnog pljuska.Prsti ... među kojima je isprepleten on..
Život sam..
Meni je bio dovoljan trag sunca na mojoj koži i jedan predivan zalazak sunca, da se nasmijem.
I gledala sam u one kapi koje su tako brzo, pa opet sporije, klizile po čitavom mom tijelu i prodirale sve dublje unutra..
I dok su moje kćeri igrale neku svoju igru zamišljanja osoba, i smijale se, onako skroz iskreno dječje, potpuno fokusirane na ono što rade, meni je glavom prostrujala igra ...zamišljanja života.
Zapitah se kako bi ga zamislile. Da li kao sunčeve odbljeske na ljetnom suncu, mnogo kapi vode koje igraju svoju igru, zalazak sunca gdje se boje razlijevaju u svim mogućim nijansama crvene, barbie roze, narančaste i mnogih drugih?
Kada sam ,zatvorivši oči, onako još mokra, pokušala zamisliti život sam i njegovu najveću ljepotu, čula sam njihov smijeh.
To je život. Smijeh je život sam. I kako možeš živjeti ako se ne smiješ?
Ne onako diskretno, sa zadrškom, da možda ne bude preglasno. Ne onako samozatajno, sa figom u džepu prema smijehu samom. Ne oprezno, bojeći se života, glasnoće koja odzvanja dugo..
Samo onaj glasni, onaj koji ječi, iz dubine srca i iz petnih žila, onaj kada se smiješ pa ti suze teku i ne možeš prestati jako dugo...
To je smijeh koji zbrajam. To je život sam. Tako ga vidim i osjećam.
Zamišljam te da se tako smiješ..
Ako te ikada vidim da se tako smiješ, tada ću znati da si zamislio i osjetio .. Život sam.
I kada ponekad glasno zaplačem, znam da sam živa.
Jer se smijem i kada plačem.
Jer plačem i kada se smijem.
- 23:12 -
