utorak, 29.01.2013.
Nasilje nad djecom - djetinjstvo na brzoj hrani
Ovo je moja kolumna sa portala www.zvono.eu
Hrvati postaju nacija sa sve više pretilih ljudi. Alarmantni podaci iz 2012. godine govore kako čak polovica Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu, a po pretilosti smo čak peti u Europi. Pretilo je oko 80 posto muškaraca i oko 50 posto žena. Vrlo je zabrinjavajuće da se drastično povećao broj pretile djece. Gotovo svakodnevno nas upozoravaju na tu činjenicu , na sav rizik vezan uz pojam debljine i sve štetne posljedice koje se nadovezuju na nju.
Brza hrana, nedostatak vremena, sve manje kretanja i život pred ekranima, doveli su do toga da nacija koja ima kvalitetne hrane u izobilju postaje nacija koja se sve manje kvalitetno hrani. Uz obilje zdrave hrane: voća, povrća, ribe, mliječnih proizvoda i još uvijek relativno kvalitetnog mesa, mi se sve više okrećemo onom lošem primjeru američkog načina prehrane koji se bazira na hamburgerima, prženim krumpirićima, gaziranim sokovima i obilju slatkog . S druge strane, raste broj vegetarijanaca i vegana, no njihov izbor je više stvar moralnih i duhovnih uvjerenja . Gledajući nas odrasle, djeca poprimaju navike kojih će se jako teško riješiti u odrasloj dobi. Odrastajući na brzoj hrani, čine si nepovratnu štetu za njihov fizički i mentalni razvoj.
Takva vrsta prehrane uzrokuje kod djece hiperaktivnost, pretilost, kronične zdravstvene probleme, slabu mentalnu aktivnost i koncentraciju.. Pretilost vodi dijabetesu i povećanom riziku od srčanih oboljenja.
Djeca nisu kriva. Odgovornost je na nama. Stjecanje navika zdrave prehrane počinje od malih nogu i zato ono što učinimo danas, ostat će nasljeđe koje će biti pravo bogatstvo sutra.
Na kome je odgovornost?
Odgovorni su svi, od roditelja, vrtića i škola. Jako dobro znamo da se najveći broj navika, pa tako i onih vezanih za prehranu, stječu kod kuće. Postoje brojna djeca koja zbog prezaposlenosti svojih roditelja, odrastaju na brzoj hrani. Postoje i brojni roditelji koji zbog , usuđujem se reći, svoje komocije i lijenosti, djecu hrane nekvalitetnom, suhom hranom, ne razmišljajući da je to zanemarivanje djece, tj. njihove dobrobiti. Izgovori su im razni, od onih da to svi vole i jedu, do onih da dijete jednostavno odbija jesti bilo što drugo. Dijete nije naprosto postalo takvo. Tako su ga naučili od onih prvih žlica. I onda se jelovnik današnje većine petogodišnjaka svodi na paštete, hrenovke, sendviče i slatkiše. Iznenadili biste se koliko roditelja ne zna koliko predškolsko, školsko ili dijete u pubertetu treba imati obroka. Odgovor je pet glavnih i dva međuobroka. A ta dva nikako nisu slatkiši.
Postoji toliko kreativnih, djeci privlačnih i maštovitih zdravih obroka koji se mogu ponuditi djeci. Načini pripreme su raznoliki a dostupnost namirnica je velika. Sigurna sam da svako dijete može naučiti jesti zdravo, raznoliko i kvalitetno i izgraditi temelje za bolju , zdraviju i sretniju budućnost. Da, naučiti, jer zdravo hraniti se uči kao što se uče i prva slova. Na roditeljima je da ulože samo malo više truda, energije i vremena. Nisu li nam djeca i njihovo zdravlje na prvom mjestu, ne ulažemo li time više u njihovu budućnost nego svim kupljenim igračkama ili odjećom s nekim potpisom?
Prestanimo tražiti opravdanja i izgovore. Uključimo djecu u pripremu zdravih obroka i razgovarajmo s njima o njihovoj izuzetnoj važnosti.
Kakvo je stanje u vrtićima?
Vrtići se već duži niz godina trude u svoje jelovnike uvesti što više zdravih namirnica. Dijete u vrtiću provodi veći dio dana i izuzetno je važno kako će izgledati ta tri ili četiri obroka.
Sve veći broj vrtića uvodi zdrave namirnice i izbacuje nekvalitetne obroke .Voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice, riba i bijelo meso sve su više zastupljeni. A to je upravo vrijeme kada se stječu dobre navike. Još od prvih koraka. Djeca su u toj dobi sklona isprobavanju novoga, nemaju još trajno usađene navike i fleksibilnija su od starije djece. . Vole promjene i lakše se navikavaju na njih.
Kada sam u vrtiću provodila projekt "Zdrava hrana" bilo je zaista predivno gledati djecu kako sa oduševljenjem, uz našu malu pomoć , izrađuju zimnicu, pripremaju voćne salate, voćni prirodni sok, sudjeluju u kuhanju juha od povrća i brojne slične stvari. Djeca su se upoznala sa raznovrsnim načinima pripreme voća i povrća kao i sa njihovom iznimnom vrijednošću. U projektu su sudjelovali četverogodišnjaci i petogodišnjaci koji su kroz cijeli projekt sa oduševljenjem predlagali što da radimo, sudjelovali u velikoj većini , a ujedno i jeli zdravu hranu uz osmijeh.
Škole- promjene su nužne
Sa školama je već tužnija priča. U našem gradu u jednoj osnovnoj školi je prije dvije godine došlo do izmjene jelovnika jer se bacalo previše hrane. Bacanje hrane dok mnoga djeca gladuju ili umiru od gladi je strašan apsurd današnjeg društva no itekako prisutan. Tada su iz jelovnika izbačena mnoga variva, složenci od povrća, mliječni obroci i voće. Djeca to jednostavno nisu jela a također se i broj djece koja se hrane u školskoj kuhinji postupno. smanjivao. Kako bi spriječili da dođe do još gorih stvari i da školska kuhinja zatvori svoja vrata , škola je odlučila promijeniti jelovnik, tj. krenuti onim lakšim putem a lošijim za dječje zdravlje. Na jelovnike su tada uvedeni ćevapi, mnogo masnih peciva, pizza, hot dog, paštete, pljeskavice i kolači. . Varivo od povrća se jede jednom u dva tjedna, mliječni proizvodi su smanjeni, voće i riba su vrlo rijetka pojava. Žalosno ali istinito. Djeca jedu a hrana se ne baca.
Šokantni su podaci da se u djeci tako omiljenim hrenovkama, narescima i paštetama nalaze ostaci mesa starog i do nekoliko godina. Istraživanja pokazuju da se u njih stavljaju svinjske i goveđe njuške, repovi, tetive, uši i koža, pomiješane sa mnogo masti, vode, konzervansa i umjetnih pojačivača okusa. U njima je otkrivena i povećana količina polifosfata i natrijevog nitrita, emulgatora koji uzrokuje rak i uništava kalcij u kostima. To je posebno opasno za trudnice i djecu.
Da li zaista želite svoju djecu hraniti svinjskim njuškama , kožom i ušima? Razmislite o tome dok kupujete hrenovke ili dok mažete svom djetetu paštetu na kruh.
Podržavamo li time njihov izbor ili vršimo jedan oblik nasilja nad njima? Zašto se zdravija jela ne pokušaju prezentirati na neki drugačiji, zanimljiviji i maštovitiji način? Istraživanja pokazuju da škole koje su izbacile automate sa slatkišima i gaziranim napicima sa povećanom količinom šećera, dovele su do povećanog interesa djece za zdravijom hranom . Rezultat toga bilo je i smirivanje agresivnosti i hiperaktivnosti kod mnoge problematične djece.
Poznati "Goli kuhar" Jamie Oliver, pokušao je prije nekoliko godina provesti projekt uvođenja zdrave hrane u pojedinim školama u Velikoj Britaniji. Gledala sam nedavno taj dokumentarni film i ostala šokirana. Trudio se, zajedno sa cijelim timom kuharica , navesti djecu koja se hrane isključivo pizzom, prženim krumpirićima, paniranim ribljim štapićima i hamburgerima u kombinaciji sa gaziranim sokovima i slatkišima, da barem probaju neka druga, zdravija jela. Većina djece je gledala sa gađenjem i nije željela niti probati. Žalosna i pomalo tragična činjenica. Odgajani godinama na jednu, jednoličnu i štetnu hranu, djeca su doživjela svojevrstan šok kada su ugledala nešto novo i drugačije. Oni rijetki koji su probali, nisu to željeli jesti. Količine voća, mesa , povrtnih juha i umaka koji su se bacali, bile su nevjerojatne. Djeca su se ispisivala iz školske kuhinje i kupovala slatkiše iz automata ili donosila hranu od kuće. Organizirali su i prosvjed u cilju vraćanja dosadašnjeg jelovnika.
Jamie je bio razočaran, tužan i začuđen. Njegova maštovita i ukusna jela završavala su u školskim kontejnerima.
Ali, nisu bila problem samo djeca. Kuharice, nenavikle na kuhanje i navikle na nekoliko istih jela koja se vrte iz dana u dan, pomalo lijene i nepoduzetne, pobunile su se već nakon nekoliko dana navodeći kako im je prenaporno i prezahtjevno. Odustale su ubrzo. Odabrale su lakši put.
Nije bilo dosljednosti, ustrajnosti, poduzetnosti i maštovitosti.
Nisu razmišljale o djeci i njihovom zdravlju već o svom komoditetu. Nije bilo suradnje škole i roditelja koji nisu puno razmišljali o dobrobiti i zdravlju svoje djece. Bez suradnje škole i roditelja, ne može doći do promjena.
Nije li takav način prehrane kroz mnoge godine dječjeg života i njegovog odrastanja, nasilje koje se sustavno provodi?
Kakve generacije odgajamo?
Ako upitamo roditelje zašto hrane svoju djecu sendvičima, zašto im ne kuhaju obroke, zašto im uporno daju hrenovke, paštetu, hamburgere i gotove proizvode koje samo treba podgrijati u mikrovalnoj, reći će vam da je tako lakše. Ako ih pitate koliko njihova djeca provode vremena ispred televizora ili kompjutera, iznenadit ćete se količinom vremena. Koliko se kreću, da li se bave sportom, koliko su na zraku?
Vrijeme kada smo jurcali ulicom i igrali se danima i večerima, uvijek sa nekim voćem u ruci ili kradeći susjedove trešnje, kao da je iz crno-bijelih filmova. Nepovratno nestalo i ostalo samo u našim nostalgičnim sjećanjima. Nismo se hranili hamburgerima, pizzom i gotovim jelima, iako su nam roditelji bili jako zaposleni. Mame su kuhale večer prije ,mada su bile jednako umorne kao i mi danas. Možda nisu satima ispijale kave s prijateljicama ili provodile dane gledajući sapunice i za to im trebamo biti zahvalni. Nisu li izgovori danas postali sastavni dio života a neodgovornost prema djeci i njihovom zdravlju kritična?
Uvijek postoji prostor za promjene. Krenite od sebe i svoje djece. Razmislite što im želite ostaviti kao zalog za budućnost. Briga o svom zdravlju svakome bi trebala biti na prvome mjestu. Prestanimo odgajati hamburger generacije i sigurna sam da ćemo imati zdraviju i sretniju djecu .
- 19:19 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
