nedjelja, 30.09.2012.

Nada

Dugo sam ljubovala s njom..bile smo jedno
U simbiozi s njom putovala sam kroz život
Voljela ju i puštala da budem njome zavedena
Smatrala sam ju blagoslovom i uzvišenom svetinjom
Hodala s njom ruku pod ruku ne napuštajući je nikada

A onda sam počela razmišljati o njenom ubojstvu
Planirala sam njen kraj i sve moguće scenarije njenog svršetka
I odlučila sam ju zgaziti, smrviti, strgati
Planski precizno i nepovratno izrezati na komadiće
I baciti u nepovrat
Politi suzama i zaboraviti da je ikada postojala

Ona se zove nada a ja sam zaista bila njena predana suputnica
Bila sam njena a ona je bila moja
Poklanjala sam joj dušu a ona mi je vraćala gorčinom
Darivala sam joj poljupce i zagrljaje a ona je ostavljala pustoš iza sebe
Poklanjala sam joj vrijeme a ona me varala s drugima
Davala sam joj sebe a ona me zatočila u tunel tuge

Da li će poslije nje ostati oslobođenje ili glad za njom?
Za onim tračkom svjetlosti, za vjerom u neki ljepši svijet?
Za vjerom u ljubav koja nema rok trajanja?
Čežnjom i željom za smislenijim i iskrenijim svijetom?

Da li je utjeha ili iluzija koja nas drži živima?
Onaj trenutak koji nas pokreće ili pogled koji zamagljuje?
Blagoslov ili prokletstvo?
Uzvišenost ili trik u predstavi koja se zove život?

- 00:01 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2012.

Jednom davno

Jednom davno tvoja duša je tražila moju
Jednom davno dugo sam te čekala i žudila za danom kada ću vidjeti tvoj pogled
I kada će tvoja duša progovoriti s mojom..

Brzo si došla na ovaj svijet..sigurno imaš zadatak naučiti me tako puno toga
Tvoje tijelo na mojem..
Otkucaji srca koji se stapaju u divnoj melodiji života
Suze i smijeh, vrisak i ushit..

Nekako se san i ti nikada niste posebno voljeli
U dugim noćima upoznavala sam tvoju ljepotu..i ljepotu noći
Zato se i sada najviše osjećam u kasnonoćnim dubinama
Rano si zavoljela riječi i njihovu snagu
Nemoj da te previše zavedu, zavedi se sama sobom

Rano si potrčala u svijet sa strastvenom željom istražiti ga
Ne trči puno razbijajući koljena, ono što je najljepše najčešće je tako blizu...
Brzo si iskusila i tugu i čežnju, nedostajanje i odsutnost
Pronađi potpunost u sebi, prisutnost u svakoj svojoj stanici
Tugu pogledaj ravno u oči i pobjeći će...vjeruj mi

Ljude dijeli na one koji znaju voljeti i na one druge koji ne žele upoznati Ljubav od koje smo svi satkani..
Smisao ne traži tamo gdje ga nema, on je tu u svakom tvom osmijehu, vjetru, kiši, nemiru tvog bića, radosti koja te tjera da se oduševljavaš sobom ..životom
Poštuj život poput najljepšeg rođendanskog dara jer on to i jest..predivan dar
Budi samozaljubljiva i zanesena sobom...to je najljepši ushit
Zaljubi se u sebe, život..u ljubav
Pronađi slobodu svog duha, odvest će te u neslućene visine
Pronađi ples po rubovima same sebe, trgaj granice i ruši sve unaprijed zacrtane puteve

Ne želim ti biti učitelj, želim biti tvoj životni suputnik
Duša koja hoda pokraj tvoje, ruka koju možeš primiti...ako poželiš
Ne želim biti riječ..glas..koji moraš beskompromisno slušati
Želim biti dah koji sluša, šušteći vjetar koji te ispunjava nemirom da uzmeš život, da ga zgrabiš cijelog
Ne želim te učiti o Ljubavi jer ti si ljubav sama
Ona nije cilj, ona je izvor i put

I znaš...
Ako treba, zanemari ove moje riječi i samo pronađi svoj put...

Predivno je putovati životom u društvu tvoje divne duše
Hvala za predivnih pet godina
Sretan ti ovaj dan...

- 23:24 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 15.09.2012.

Metamorfoza

To nije jedna od mojih metamorfoza
Ona ima sva autorska prava na nju
A ja imam čast gledati tu metamorfozu koja je ljepša od svih mojih napisanih riječi

Ona je napisala svoje prve stihove i poslala ih..oborila me ...
I rekla da želi učiti plesati..a ja vidim da već pleše životom
A kada mi je rekla da će predstavljati svoj razred na Vijeću mladih..zapitala sam se..gdje crpiš svu tu snagu?
I kada se suprotstavljaš drugima jer vjeruješ u onaj svoj glas, svoju riječ, svoj životni stih...ja znam da sam dobila divnog suputnika kroz život
Gdje si potjerala svu svoju tugu?
Kada si se tako napunila životom?

Prošle su dvije godine otkako te onaj koji te zajedno sa mnom stvorio, nije poželio vidjeti...
Postoje tuge koje dotaknu do kosti i tada ostaje praznina..
Ti si ju ispunila strašću za životom..
I grabiš ga potpuno i bez straha, i kradeš ga i stvaraš
A ja ti se istinski divim...

I gledam tu metamorfozu tijela, uma i duše
I više se nimalo ne bojim gledati je
Duša koja mi postaje učitelj
Jer ti kao da si već dala svoj glas u vijeću života
I samo kliziš...lagano u bojama sunca i smijeha

Mislila sam da se odsustvo osjeća jače nego prisutnost
A ti si životu usprkos odlučila biti prisutna sa sobom, kroz sebe, sa životom
I ne bojiš se pogledati široko otvorenih očiju
Tebi je tuga davala ruku i prošetala si s njom
Gledale ste se..oči u oči
Ali nisi se skrivala u njenom tunelu
Klanjam se tvojoj hrabrosti

Postoje metamorfoze koje se događaju upravo sada i ne želim propustiti niti jedan njihov tren
Niti jedan djelić, fazu, komadić trenutka
Postoji ljepota koja se samo gleda i ostaje samo...
Diviti se...

Predivno je živjeti s tvojom dušom..
Volim te L.

- 22:51 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2012.

Dvorac

U mojoj blizini je dvorac.
Jedan od onih prekrasnih zdanja koji je u svojoj mladosti sjajio ljepotom.
A sada se u njemu nastanila Tuga
Bilo je to vrijeme kada se voljelo oduvijek i zauvijek.
Strastveno zaljubljena žena dala ga je izgraditi u čast svome pokojnom mužu
I blistao je dvorac dugo..
Kao i njena ljubav

Ali godine ne biraju..bili to dvorci ili mi sami
I sada taj dvorac zajedno sa njenom vječnom ljubavlju čeka svog kupca
Da mu vrati radost

Pričao mi je o dvorcu dugo.
Čovjek, koji se na neki čudan način , uvijek uz odlaske i ponovne susrete, provlači već dugo mojim životom.

" Želiš ga možda kupiti?
"Koja je cijena? "..pitala sam ga uz smješak

"......."..rekao je

" uz jedan dobar jack-pot zašto ne bi kupio"

" ako ga kupiš, tvoja sam"...rekla sam uz smijeh...

" Mogla bi ga ti kupiti"..rekao je

" A šta ću ja s dvorcem? Ja nisam princeza, mada sam napisala stotinu bajki. Da kupim dvorac trebala bi pustiti kosu i negdje visoko u kuli do oblaka čekati svog princa. A ja znam već dugo da prinčevi ne postoje. Ili da se bez nade u otkrivanje skrivaju u nekim neuglednim žapcima. A tu ne pomaže niti najljepši poljubac. Princa nećeš naći niti neumorno ga tražeći i grčevito čekajući.. To ne ide tako..."

" Mogla bi otvoriti vrtić u dvorcu..zamisli..."..rekao je...

Jer to mi je ipak jedan od poziva i moram priznati da je ideja primamljiva. Zanesena u maštariji, zamišljala sam slike...

Ja dvorac vjerojatno neću kupiti jer cijena je ....

Ali moj dvorac je moje srce gdje su dobrodošli svi dobronamjerni posjetitelji otvorenog i čistog srca
I moj dvorac je moj um gdje su dobrodošle sve misli u bojama, i svi oni koji ne mjere nekom svojom zadanom mjerom
Sjaj je bezmjerljiv a granice su da se ruše trgajući ih zubima i noktima
I moj dvorac je moj duh prepun kristalno čiste tišine

Meni ne treba bajka da me zavede, niti princ da izgubim godine čekajući ga
Ja sam se zavela sobom i svojim dvorcem koji sjaji u meni
I nema tih godina koje će urušiti njegovo zdanje
Ali ja sam zaljubljena i u bajke i napisat ću ih još stotinu
Svoju dugu kosu moram povremeno rezati jer se u njoj skuplja sva moja tuga
A s tugama treba najoštrije

Moje dvije princeze spavaju u sobi iz koje osjećam bajkovite snove
Jedino čemu se ja klanjam su Radost i Ljubav
I pred njima klečim ..i divim im se svakoga dana
I pronalazim ih na najčudnijim mjestima
Ne samo u velikim sjajnim zdanjima nego često i u ruševinama

Ali znaš....ako ipak jednom kupiš dvorac...

- 23:23 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2012.

Rekvijem jednom ljetu

Ovo je bilo ljeto kada sam se zavela i pala klecavih koljena ..pred sobom
Ljeto je nekako najbolje doba za takve stvari..puteno, krhko, nježno, u vrelini..
Otkriveno tijelo u najintimnijem doticaju sa vodom, zrakom i vatrom života
Ogoljena duša koja se otvorila samozaljubljivanju potpuno, predano..do krajnje ispunjenosti
I sada kada je njegov odlazak tu ...želim ga zgrabiti i preklinjati da ne ode..
Jer...da li ću i dalje biti samozavedena i da li ću sanjati u bojama?

Da li će me jesen koju tako volim ,umotana u najšuškavije omotače od lišća zavesti i odvesti od mene same
Od mog najljepšeg koraka i osmijeha?
I dali će me oni, koji me tako odlučno pokušavaju impresionirati riječima i koji tako lukavo trguju njima uzeti za ruku pokušavajući me navući na ...još samo jedan fiks?
I strastveno me uvjeravati da je istina negdje drugdje i da moram ispunjenje naći u onom drugom..nekom...negdje?
Jer ću jednom biti očajno usamljena ako ne pristanem na kompromise i ne spustim kriterije?
Ali ja ispod svoje tanke linije koja spaja Sunce i Mjesec ne idem...nikako..
I ne pristajem na riječi bez manifestacije i na pogled uperen prema dolje
Pa bila i usamljena...a očaj je stvar doživljaja

Ali ja jako dobro znam da više nitko, niti u svom najboljem pokušaju, ni u najboljem trenutku mi ne može prodati bajke sakrivene u njihove istine koje sam ja odavno prerasla
Mada živim u bajci o ljubavnosti koja je moja jedina istina
I uvijek ću voljeti onako naivno, neodraslo, predano, dječje, potpuno
A ispod toga ne idem

I znam da protiv ponekih tuga koje sam očito kupila u nekom prošlom životu u zamjenu za neke druge stvari se jednostavno ne može dobiti rat
I mora se živjeti s njima, naviknuti se na njih kao na novi krevet...stopiti se, prepustiti..
Potpisati ugovor s njima i mimikrijom riješiti stvar...
Sljubiti se i živjeti u neskladnom skladu tuge u bojama
Ja sam ipak oduvijek voljela blues..i ne mogu pobjeći od njega

Ali volim i ranojesenju sjetnu improvizaciju uz zvukove i boje koji zavode
I šumovitu melodioznu sonatu lišća koje me vodi u predjele duše koji mi se počinju otkrivati u tišini..
I ne slušam više sva ta uvjeravanja kojima me se želi kupiti jer moje samozaljubljivanje nema cijenu
I ne slušam niti zastrašivanja kompromisima koji se obično svedu na previsoku cijenu...cijenu sebe
Ne želim slušati sve te obećavajuće i velike riječi kojima je jedino cilj impresija
Impresiji je mjesto na platnu

I ja kupujem i svoju jesen..novu, svježu, prisutnu u svakom djeliću moga bića
Bez scenarija koji su već viđeni, iluzornih ljudi sa svojim istinama
Ja više ne pristajem na reprizu
Kupujem svoj odlučan korak, neki novi samo moj osmijeh, snove od stihova
I ne prodajem nikome samozaljubljivu sebe, zavodljivo ljeto koje uranja u jesen

I...ljeto...od srca ti hvala..
Grli te i ljubi zauvijek tvoja M.