Ovo je bilo ljeto kada sam se zavela i pala klecavih koljena ..pred sobom
Ljeto je nekako najbolje doba za takve stvari..puteno, krhko, nježno, u vrelini..
Otkriveno tijelo u najintimnijem doticaju sa vodom, zrakom i vatrom života
Ogoljena duša koja se otvorila samozaljubljivanju potpuno, predano..do krajnje ispunjenosti
I sada kada je njegov odlazak tu ...želim ga zgrabiti i preklinjati da ne ode..
Jer...da li ću i dalje biti samozavedena i da li ću sanjati u bojama?
Da li će me jesen koju tako volim ,umotana u najšuškavije omotače od lišća zavesti i odvesti od mene same
Od mog najljepšeg koraka i osmijeha?
I dali će me oni, koji me tako odlučno pokušavaju impresionirati riječima i koji tako lukavo trguju njima uzeti za ruku pokušavajući me navući na ...još samo jedan fiks?
I strastveno me uvjeravati da je istina negdje drugdje i da moram ispunjenje naći u onom drugom..nekom...negdje?
Jer ću jednom biti očajno usamljena ako ne pristanem na kompromise i ne spustim kriterije?
Ali ja ispod svoje tanke linije koja spaja Sunce i Mjesec ne idem...nikako..
I ne pristajem na riječi bez manifestacije i na pogled uperen prema dolje
Pa bila i usamljena...a očaj je stvar doživljaja
Ali ja jako dobro znam da više nitko, niti u svom najboljem pokušaju, ni u najboljem trenutku mi ne može prodati bajke sakrivene u njihove istine koje sam ja odavno prerasla
Mada živim u bajci o ljubavnosti koja je moja jedina istina
I uvijek ću voljeti onako naivno, neodraslo, predano, dječje, potpuno
A ispod toga ne idem
I znam da protiv ponekih tuga koje sam očito kupila u nekom prošlom životu u zamjenu za neke druge stvari se jednostavno ne može dobiti rat
I mora se živjeti s njima, naviknuti se na njih kao na novi krevet...stopiti se, prepustiti..
Potpisati ugovor s njima i mimikrijom riješiti stvar...
Sljubiti se i živjeti u neskladnom skladu tuge u bojama
Ja sam ipak oduvijek voljela blues..i ne mogu pobjeći od njega
Ali volim i ranojesenju sjetnu improvizaciju uz zvukove i boje koji zavode
I šumovitu melodioznu sonatu lišća koje me vodi u predjele duše koji mi se počinju otkrivati u tišini..
I ne slušam više sva ta uvjeravanja kojima me se želi kupiti jer moje samozaljubljivanje nema cijenu
I ne slušam niti zastrašivanja kompromisima koji se obično svedu na previsoku cijenu...cijenu sebe
Ne želim slušati sve te obećavajuće i velike riječi kojima je jedino cilj impresija
Impresiji je mjesto na platnu
I ja kupujem i svoju jesen..novu, svježu, prisutnu u svakom djeliću moga bića
Bez scenarija koji su već viđeni, iluzornih ljudi sa svojim istinama
Ja više ne pristajem na reprizu
Kupujem svoj odlučan korak, neki novi samo moj osmijeh, snove od stihova
I ne prodajem nikome samozaljubljivu sebe, zavodljivo ljeto koje uranja u jesen
I...ljeto...od srca ti hvala..
Grli te i ljubi zauvijek tvoja M.
Post je objavljen 01.09.2012. u 00:00 sati.