subota, 18.08.2012.
Zagrljaj duše
" Kako ti to uspijeva?
To sa zavođenjem sebe, samozaljubljivanjem....
Napiši mi nešto, neku odu radosti"....
Molila me ona koja me nedavno grlila, čije sam suze osjećala kao svoje, kojoj sam željela sreću i radost u sebi, sa sobom, kroz sebe
Ona koja mi je još nedavno rekla da sam joj inspiracija, a ja se još jako dobro sjećam vremena kada mi je inspiracija bila ona
Znaš..zavođenje sebe nije lak put, ali kada se jednom zavedeš i padneš pred sobom poput žene ispunjene najvećom žudnjom, znat ćeš da je traženju kraj
I bit će to svečani trenutak, slavljenički, pobjedonosni
I blistat ćeš i biti gladna noćnih šetnji sa svojom dušom
I trčat ćeš joj u susret raširenih ruku
I grliti ju neprestano...
Znaš...radost tada počne pljuštati poput ljetnog pljuska uz grmljavinu ljepote i strasti prema životu
I ne želiš da taj pljusak stane
I skačeš od miline, uzbuđenja, bljeska slobode i boja koje se nenadano pojave ali ne odlaze...ne više..
I to više nije trenutak..to je stanje beskrajne prožetosti životom
I gledaš odjednom sa oduševljenjem sve nijanse svojih osmijeha i pitaš se gdje su bili dosad
A bili su nadomak, tako blizu, tako tvoji
I zvali te čeznutljivo da ih napokon pogledaš
I slušat ćeš sa divljenjem odjek svojih koraka tako lakih ali odlučnih u svojim namjerama
I zaljubit ćeš se u taj melodiozni zvuk
I više nećeš obraćati pažnju na sve one dilere riječima koji u najboljim namjerama da ti prodaju nekoć željeni fiks padaju ničice pred tvojim izlječenjem
I očarat ćeš se spektrom svojih predivnih pogleda koje ćeš kao dijete koje tek upoznaje svijet prvi puta otkriti
Znaj...zavoljet ćeš svim svojim srcem i sve svoje krhotine, lomljivosti i klecavosti koje si morala proći da zavedeš sebe
A šarmirat ćeš se svim svojim mislima, svojim jedinstvenim riječima, bojama kojima bojaš svoj svijet
I zato..stavi miris kasnoljetnog nokturna na sebe
Oboji osmijeh najljepšim zalaskom sunca
Stavi svoj izbor u kaleidoskop svog svijeta
Grli svoju dušu cijelu noć pišući svoje snove
Jer...radost samo čeka da joj napokon dozvoliš, da ju uzmeš, da joj otvoriš ta vrata po kojima kuca dugo..predugo
I otkrij svoju ljubavnost dok grliš drveće onako kako si me nekoć učila
Otkrij ju u mjesečevom dahu, vjetru, mirisnom dahu djece dok spavaju, šumu mora koje je u tebi
Upleti lepršavost života u svoju kosu
I predaj se....vjetru...pusti svoje ime...
I pođi na najljepše putovanje života..
- 23:33 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
