četvrtak, 12.01.2012.
Impuls
Rekla sam joj..
"postala sam teška, isključiva, emotivno zahtjevna i visokih kriterija..."
Rekla je.."Ne, ti si predivno biće, nemoj biti tako stroga prema sebi.Samo si emotivno iznad prosjeka.."
"trebala bi otići na Jupiter ili tako nešto..."
Ponekad bih željela pronaći način da sakupim svoje male i velike riječi, one čeznutljive i zanesene, neke želje i snove, misli i analize i jednostavno ih bacim .
Neka odlete s vjetrom. Što dalje od mene.
I neka se ne vraćaju tako skoro.
Riječi koje me ponekad prate, guše, vode bitke u meni gdje nitko ne pobjeđuje a poraženi su svi.
Snove koji nekako baš i nisu od ovoga svijeta.
Slamanja koja na iznenađenje uvijek bole jednako ili više, samo što brže podižem krila..
I krećem ispočetka...kao da baš želim ponovo pasti...
Ali ja ću uvijek riskirati...i vjerovati ispočetka..
I biti ja..do kraja..dosljedna i vjerna sebi u iskrenosti..u prepuštanju...u padanju..
Ali dok tako čeznemo, snivamo i izgaramo u raznim željama i voljenjima...
Dok riječi vode bitke i ratove..a misli noćima ispisuju mnoge romane...
Dok se zanosimo i padamo, ljuljamo na oblacima i strmoglavljujemo..
Dok analiziramo i razmišljamo o životu, ljubavi, ljudima, dobru i zlu..
Propuštamo...ono najbolje...propuštamo živjeti.
Jer život je hodati i zaista čuti vrevu i tišinu..
Život je osjetiti svoj dah..ali i onaj neki drugi..koji uvijek rječito govori i u najvećoj tišini..
Predati se trenutku...udahnuti miris života, dodirnuti ga, gledati u njega..hrabro , budno, snažno .
Zaista vidjeti ljepotu nekoga...dotaknuti, primiti za ruku, gledati dok spava...
Pogled u srž...tako neopipljivo a tako blizu..
Usuditi se skočiti u nepoznato..riskirati...voljeti..predati se..prepustiti...
Osjetiti noćni vjetar koji miriši na snijeg, kapi kiše na nečijem licu...
Toplinu u glasu, miris djetinjstva u nekoj naranči...zvuk, melodija, smijeh, vrisak, pjesma,
Titraj..frekvencija..impuls života..
U oku, kosi, osmijehu i suzama..
U kretnji i promjeni..mirovanju i bolnim rezovima..
Grčevitom držanju i otpuštanju...
Budi..živi...hodaj..osjeti..udahni...dotakni..gledaj...vidi...zaista vidi...
Kao da je nestalo negdje putem dok smo tražili smisao...a imali smo ga...tu kraj sebe..
I svrhu..i istinu...i život koji se ne promišlja i ne traži..
Jer je tu...i dešava se
Dok mi razmišljamo o njemu ..
Tu je...i zaista je lijep...
Živimo li zaista?
- 22:59 -
