četvrtak, 05.01.2012.
Rezbarenje duše
I zamišljam dušu ponekad...svoju..i one druge..
One koje volim grliti...i blizu kojih volim biti
A svaka je isklesana najdivnijim umijećem
Predivnim prstima dodirnuta...
Najmelodioznijim glasom dotaknuta...
Mirisima koje volim...obavijena..
Najmekšim satenskim dodirima...umotana...
I kako grlim duše svih onih koje volim..i koje sam voljela
A svi su nekako svojim dušama...izrezbarili moju
Ostavili tragove..poneki rane
neki otiske..nezaboravne slike..na duši
Rane ostaju...i kao poslije nekog operativnog zahvata.. osjećaju se ponekad
Kada se mijenja vrijeme...ili kada zapuše neki jači vjetar..životni
I vraćaju se...poput demona iz prošlosti
A ne mogu se ukloniti...niti čarolijom...
Ljudi dolaze s razlogom...poneki nas uče
Neki su tu da nas nauče vidjeti
A neki da nas uče živjeti.
Poneki nam mijenjaju dušu..rezbare ju
U pravo umjetničko djelo
Živjeti s njima..čast je...
I predivno
Oni koji stvaraju rane nisu toga niti svjesni
A rane proizlaze iz žudnji i čežnji...i gorljivosti za nekim
Iz ljubavi...iz tuga, očekivanja, neviđenja nas
Suza i neimanja suza
Za neke ljude postoji određena količina
A zaborav nije opcija
On je brisanje tragova i slika...zbog kojih smo to što jesmo...
Dok rezbarimo svoju dušu...osluškujući sebe, tišinu i vrisak
Smijeh i očaj...svo sivilo i sve kaveze u koje smo zatočeni...
Kaveze u kojima su zaključane naše misli i snovi...najskrivenije želje
One koje šapćemo samo u snovima
I sanjamo u bojama...koje nisu od ovoga svijeta
Dok pomičemo svoje granice
A smisao je u njima..i u brisanju istih
U pomicanju i otvaranju..dubinama...i visinama
Koje nas uče..i vode...u nepoznate svjetove
I rezbare nam dušu
Čineći je opipljivom a tako nedodirljivom...
Svemirom punim ljubavi..koje su bile...i ostale
Spletom pogleda i dodira
Životnih lekcija..koje nisu naučene
Grešaka..koje možda i nisu bile greške
Očekivanja koja su ostala neispunjena
Tajni..koje će netko tek otkriti
Ljepote..koja će tek biti viđena
Slobode...o kojoj još puno trebamo naučiti..
Hrabrosti...koja je ponekad slabost
Slučajnosti..koje nisu bile slučajne
Razočaranja...koja i nisu to bila..ali nismo znali
Radosti...kojima smo se trebali više veseliti..ali nismo...
Tuga...koje ponekad ostaju..i naviknemo se na njih...
Neizrečenih riječi..koje više govore od izrečenih
I onih koje su izazvala krvoprolića duše..
I onih velikih..koje su se pokazale kao iluzija...suvišne i nepotrebne...
Tragovi na duši..rezbarenje duše...
- 19:45 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
