utorak, 08.02.2011.
Duhovi prošlosti
I odjednom ....poneki okus, miris, pomalo zastrašujuć osjećaj prisutnosti u mojoj sobi, u rem fazi, pred san.
I miris cvijeća za prošlo Valentinovo, koje je imalo zaista neobičan miris, slatkaste izdaje i gorko-tužne prevare ...
sa lažnim riječima i osmijehom...
i neki dugi noćni razgovori o nama, dok smo bili mi
prepuni nade i konačnosti i uvjerenosti
i poneka slika sa mirisom sjete...
i pjesme koje sam napisala
dok sam bila neka druga , kao u prošlom životu...
i onaj krik i vrisak uslijed potpune ravnodušnosti
kada si rekao da si pragmatičar a ja sanjar, romantičar
mada sve što si kasnije napravio, nije bilo uopće razumno ni pragmatično
i ti duhovi koji su prisutni pogotovo noću...
sa svojim zvukovima, specifičnim, svojstvenim...
ti mirisi cvijeća koje kao da mi se smije
i svijeća koje su gorjele noćima, kao primjer predanosti nekom tvom bogu
i dodir djece
i zagrljaji svih mjesta na kojima smo zajedno bili
svih razgovora gdje smo se takmičili u argumentiranju
za i protiv...
i moja energija koja ti je smetala
moja intuicija, jer uvijek sam znala...
moja ljubav prema istini i životu...
i neljubav prema novcu...i nekoj ideologiji o samoostvarenju....
duhovi....prisutnost jača od svega...
i osjećaj kada se budim
kada nisam sigurna da li sam sanjala
mada znam da nisam...ali nekako nestvarno
nikada shvaćeno
objašnjeno
argumentirano
nije bilo.
.
- 21:47 -
