subota, 21.08.2010.
Želim...
Ne znam zašto, ali dani su mi postali ispunjeni maštanjem i sanjarenjem.Poput djeteta , zateknem samu sebe kako maštam o stvarima koje želim napraviti, o mjestima koja želim posjetiti, o ljudima koje bi htjela sresti, o razgovorima koje bi htjela voditi.To se valjda zove otvaranje Životu.
Ponovno sam se našla iznenađena sobom i mnoštvom svojih želja.Da li ih smijem imati tako puno....poput djevojčice sa popisom želja za svoj rođendan...Želim otići u Pariz i lutati uličicama, želim kućicu kraj rijeke ili šume i da me budi cvrkut ptica, želim skakati s padobranom i osjetiti ludu navalu adrenalina, želim da sam uvijek ponosna na sebe kao roditelja, želim oprostiti svim ljudima koji su me povrijedili.Želim napisati knjigu,biti svima dobar i iskren prijatelj, želim se ludo zaljubiti...
U mnoštvu želja, pomalo se pitajući, koje su one prave, ostvarive ili moguće...predajem Životu odluku i mislim si...moguće i ostvarive su sve koje dolaze iz mog srca...
Ali najviše, najviše na svijetu želim...ostati uvijek svoja...djevojčica sa popisom želja.
- 00:53 -
