srijeda, 11.08.2010.
Vjerujem Životu
U zadnje vrijeme mi se događaju stvari koje me zaista fasciniraju i sve više potiču moju vjeru u život .Kada mi se svijet rušio naglavačke i kada sam se paralizirana od boli i tuge, straha i samosažaljenja, vrtila u krug, nisam niti sanjala da ću čak vrlo brzo, otvoriti se životu i početi intenzivno razmišljati o budućnosti.Stvari su se počele dešavati, kada sam pustila životu da me nosi , sa potpunim povjerenjem u njega. , bez previše analiziranja, razmišljanja i mentalne buke u glavi.Biti sada i ovdje, uživati u trenutku, bez razmišljanja o prošlosti ili grča u vezi budućnosti, bila mi je jedna od najtežih stvari. Polako, uz podršku dragih mi ljudi, preko zadiranja u najskrivenije dijelove sebe, za koje nisam bila niti svjesna da postoje,pa do pojavljivanja nekih, pomalo zaboravljenih, ali jako bliskih ljudi iz prošlosti, koji su se stvorili baš u pravom trenutku i podsjetili me na one dijelove sebe koje sam negdje pospremila, a koji su sada isplivali na površinu u svom najljepšem obliku. Život me voli, šalje mi prekrasne poruke- počela sam razmišljati. Sve je baš onako kako treba biti, sada vjerujem u to.Pomirena sa sobom, sa svim onim što mi se dogodilo i što mi se trenutno događa, pomirena sa ljudima i svim onim što oni jesu i mogu biti, otvaram svoje srce i puštam rijeku da ide svojim tokom. Najveća ljepota i je u toj prekrasnoj nepredvidivosti , te često puta divlje rijeke koja se zove Život.I sada zaista vjerujem...vjerujem Životu.
- 22:02 -
