petak, 09.07.2010.
Danas sam luda...
Danas sam luda...ali jako dobro znam šta hoću. Želim svijet bez laži kuda god se okreneš , okrutnosti, bezosjećajnosti, egoizma i prljavih igrica, želim svijet sa malo više ljubavi, iskrenosti, suosjećanja i povjerenja u čovjeka. Idealista...sigurno ćete reći.Takva sam otkad znam za sebe, pomalo izgubljena u prostoru i vremenu. Možda sam trebala živjeti šezdeset i neke...love and peace za sve...djeca cvijeća, mada za drogu nisam nikad bila, za dobri stari rock- uvijek i oduvijek.Nisam baš neki ljutko, ali zadnje vrijeme često.Nekako me snašla surova stvarnost, mada nije prvi put.Raznorazne idiotarije sa svih strana, od mog uskoro bivšeg supruga, pa do ljudi i institucija koji se provlače kroz brakorazvodnu parnicu. Potpuna neosjetljivost za djecu i njihovu sigurnost, njihove emotivne i mentalne potrebe,bezosjećajnost za napuštene i povrijeđene žene, izostanak bilo kakve podrške i zaštite sa svih strana. Zakoni su takvi-kažu svi po redu...od odvjetnika, socijalnih radnika pa nadalje.I to je naša divna država i naši još ljepši zakoni...a kada bolje razmislim, to smo mi, mi smo kreatori cijele te priče.Znam i unatoč svemu vjerujem da možemo bolje.Ne možemo naravno, mi obični ljudi, puno utjecati na zakone, društvo kao takvo, ali da samo svako pođe od sebe, zapita se na trenutak što može promijeniti na sebi i u svom bliskom okruženju....bio bi to već veliki korak.Znam da jedino možemo mijenjati sebe., razvijati se u bolje i kvalitetnije osobe, ali tako i nastaje pravednije, iskrenije društvo, društvo sa više senzibiliteta.Uglavnom, ljuta sam, čak i bijesna, ponekad.Možemo li išta promijeniti...ili smo otišli predaleko...u potpunu zasljepljenost materijalnim...
- 11:14 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
