četvrtak, 01.07.2010.
Kako mi je spiritualni sotonizam uništio brak
Bila je zima, vrijeme kada većina ljudi traži mir, utočište i sigurnost.Proslavili smo desetu godišnjicu braka.Mnogo zajedničkih iskustava, sretnih i tužnih dana, razočaranja i bezbroj kompromisa...ali to je život. Lekcije iz kojih smo mogli učiti...rak njegove majke, njegova propala firma i dugovi, tužbe i prijetnje sa svih strana, i kao vrhunac aneurizma aorte .Netko mu je dao još jednu šansu.U svemu uvijek uz njega sa puno ljubavi, podržavajući ga , prihvaćajući ga u potpunosti.Dvije prekrasne kćeri kao najljepši plod tog odnosa.Sve se dogodilo dosta brzo.Počelo je cjelovečernjim meditacijama i paljenjem plavih svijeća.Nije želio reći što se dešava.Svatko ima pravo na svoj duhovni put- mislila sam u početku.Promjena u ponašanju je bila očita, egoizam je jačao, želja za moći i kontrolom sve veća, neiskrenost i laži , te potpuna otuđenost spram mene i djece.Cjelonoćni razgovor i prijelomni trenutak;:svi smo mi energija a cilj našeg postojanja je evolucija, samoostvarenje. Točno- mislila sam, duhovni razvoj, stjecanje znanja, služenje drugima i širenje ljubavi.Dani i tjedni su prolazili a distanca je bila sve veća.Tetovaža na ruci i priznanje-Postao sam spiritualni sotonist. Zbrka u mojoj glavi, kaos, mnoštvo pitanja i pomisao da je to neki prolazni hir.Ženska znatiželja i unutarnji glas mi nisu davali mira. Noći provedene na internetu u želji da shvatim i spoznam što se uistinu dešava. I šokantan trenutak otkrića, razni obredi i rituali, inicijacija puštanjem krvi a pogotovo ideje na kojima se temelji ta tzv. vjera , ostavile su me bez daha.Egoizam, kontrola drugih, moć, djelovanje po razumu i samo razumu...emocije, gdje ste....vrištalo je u meni.Unatoč svemu tome, otvorenog duha i liberalna, nisam ga sputavala i dala sam mu slobodu., mada sam morala izraziti svoje mišljenje o toj cijeloj priči.Mislim da je to ideologija koja isključuje sve ono što čovjeka čini čovjekom, emocije, suosjećanje, odgovornost za druge ljude oko nas, savjest i moral.Ali dajem ti slobodu...a ja se ne želim svrstavati nigdje i ograničavati svoj duh.Ako postoji Bog, mislim da nikako ne želi da gledamo samo sebe.Trenutak spoznaje dogodio mi se uskoro...želio je da postanem kao on , da se pokorim njegovom viđenju života i svijeta.To nije ljubav, mislila sam, to nije prihvaćanje i poštovanje druge osobe, osobe koju navodno volimo.Polako su počele kritike o mojoj negativnosti , o mom sivilu i ubrzo optuživanje za sve loše što mu se dogodilo.Najviše me užasnula rečenica na njihovom blogu: živi i djeluj tako da je tebi dobro,bez žaljenja i kajanja...znači bez savjesti, mislila sam.Polako, dan za danom , postajala sam svjesnija kuda sve to vodi.Jedne večeri je rekao- želim da smo sretni zajedno, da zajedno evoluiramo...Za mene to nikako nije bila evolucija, niti sam se mogla a nisam niti željela, odreći se sebe da bi zadržala njega, unatoč svoj ljubavi koju sam osjećala.Postajao je sve hladniji, dok sam ja žudila za dodirom,zagrljajem ili poljupcem.Mislila sam da je naša ljubav jača i iznad ideologija i konformističkog svrstavanja.Bijeg je bio jači...bijeg od osjećaja, bijeg od savjesti i odgovornosti prema djeci, bijeg od samog sebe.Postao mi je stranac...čovjek s kojim sam provela jedanaest godina svog života, poput potpuno druge osobe u njegovom tijelu.Čovjek bez ljubavi, a to je nešto najgore što se ljudskom biću može dogoditi.Odselio se ubrzo...
- 00:09 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
