petak, 11.06.2010.
Buđenje moje biti
Oprostiti...vjerojatno jedna od najtežih stvari u životu, a tako potrebna za naš unutarnji mir, radost i pročišćenje.U životu mnogo puta doživimo izdaju, bol, napuštanje i patnju. Dogodilo mi se sve to.Pokušavajući u svojoj boli pronaći smisao, logiku, pokušavajući naći odgovore gdje sam pogriješila, vrteći se u začaranom krugu krivnje, straha i odgovornosti i tražeći način kako da oprostim, spoznala sam da zapravo moram oprostiti sebi.Oprostiti sebi što sam spavala a trebala sam se probuditi, oprostiti sebi što sam uporno ušutkavala svoj unutarnji glas, svoju intuiciju, koja mi je toliko puta šaptala na uho, ponekad čak i vrištala, što sam živjela za druge a ne za sebe i za svoje snove. Kada sam to osvijestila, kada sam smogla hrabrosti stopiti se sa svojom boli,ali naći i snage i hrabrosti za novo rođenje, novi život, spoznala sam da je zapravo ta neizdrživa bol bila buđenje. Buđenje moje biti.Tada sam si počela opraštati i postala jača , hrabrija i mudrija žena.Sve je to bila lekcija koju mi dao život.Mogla sam krenuti dalje, u neistražene svjetove koji me čekaju.Život je zaista magija. Iz boli se rađa radost, iz patnje snaga i hrabrost.Oprostiti znači razvijati se i rasti duhom, učiti o sebi i svojoj snazi, ići prema svojim snovima i otvoriti svoje srce.Prema životu i prema ljubavi. Onaj tko ne zna praštati nije nikada iskreno volio.A voljeti, otvoriti i širiti svoje srce i svoj duh , najljepše je što nam se može dogoditi.
- 00:04 -
