potraži se u slobodi od sebe
zabranjujem ti riječ oporu, trpku zabranjujem ti izbor stvaran, nestvaran odveži svoje misli od riječi i one će doploviti same |
feniks
poistovjećena sa svojim riječima laž tlo ništa do malo cementa, par koraka bijeg osamljen od bježanja osovinama, centrima kraj bez ciljeva neprestan pusti da gori pusti da izgori |
pukka - from Hindi pakka "cooked, ripe"
opet mi se misli bojaju prahom nevidljivosti i bešumno klize kroz uši u svijet, ne pozdravljaju na odlasku, i ne znam da li se vraćaju istim putem ali znam da nema ih emotivna erupcija je završena miris paljevine u tragu - samo to nešto prazanog prostora pod čelom zastalo u zraku počet ću da radim figurice od stvrdnute lave zaobljena ženska tijela bez glava razbibrigom spržiti prste i osjetiti nešto bilo što. |
ogledaš li se u pogledima?
samo malo se uklopiti - skupo prodati unikatni dio za prihvaćenost – robna razmjena na emocionalnoj razini: malo sebe drugima, malo drugih sebi samo malo se prilagoditi - izbrusiti rezane bridove i dotaknuti rubove ukradenim kistom da se utope u očima tuđih pogleda biti ja za tebe? biti ja zbog tebe? e-he-he Krilima umočenim u tintu Nebom šara bijela vrana. Ostale se ne vide u mraku. |
mjesec je danas velik i ružičast
u idućem životu sve ćemo drugačije bez telefona da nam prekida misli škarama zvukova bez cementa da nas koči opomenama savjesnog uma bez planova da nas požuruju u nerazumu strahova u idućem životu sve ćemo drugačije među cestama gledat ćemo se kroz lišće i mijenjati svoje boje bobicama ispod nagih stopala brojati kilometere laticama tratinčica i jesti sami sebe samo sebe čekam da taj život počne? ne! ne čekaj… klikni next! Znatiželja je stvorila Atlantidu. |
zauvijek smo jednom
gumica i kist slava neodlučnosti balončića u šampanjcu čudni su putevi traganja raskšće sastanak raskršće rastanak ima li razlike u koracima? prolazim ne dolazim prolazim ne odlazim samo prolazim hoće li me kamen pamtiti? |
bespredmetno između
gledam svijet ravno u oči – insistiram na susretu pogleda, da se zbuni? zacrveni? šarmantno ušuti? zbunim? zacrvenim? šarmantno ušutim? gledam u svijet i svijet gleda u mene opijam se vatrom u susret nečijeg tuđeg ljubavnika pokrećem kotače i osipam se rubovima rubova granica zatvorenih namjera prolazim kroz kišu, i samo rosa opisana izrazom lica, moja je koža meka. eksperiment fleksibilnosti navika, test mekoće okova, u ekstremu hladno i toplo isti su. Između njih sredina. |
jesmo li se negdje sreli?
sjećam se,upoznali smo se na nekom sajmu neispričanih priča nosio si riječ u zapučku – tek toliko da se zna i polkadot uzorak kravate pričao si kako su točkice svijet izvan linija kvadrata i mogu se naći tek kad upornošću glave izdubiš prozor za skok slušala sam, razmišljajući o podlozi na kojoj će se točkice luminozno posložiti u strijelice i mislila kako ću sigurno prepoznati taj tren zbog miliona pirueta naočigled mojih shvatanja premalo previše nikad dosta uvijek suviše - labirinti čovjeka - tako je odmjereno dovoljno vremena i zemlja se još uvijek vrti u ritmu zvrka znaš ponesi sjećanja sa sobom kad ustaneš na plesni podij ne dopusti da te zadrže na stolici ona je statična |
MALI OGLASI
trazi se suputnik za putovanje nigdje. putujemo bez plana i ostajemo tu. (molim bez ranih pijetlova) |
koliko je to zauvijek?
santiago je odlazio zauvijek i nije ništa spakirao? poludjeli vjetar odnio kuću i odjeću gola i slobodna na proplanku prostire se ravnina. |
treptaj prije ponedjeljka
|
porinjam kanu rijekom od malo istopljenog snijega par otoka misli i obala toplih sjećanja u leđa dašak vjetra u lice pozdrav kiše ispred čist horizont, obojan razvodnjenim mrakom tonem u san. |
homo homini lupus... in fabula???
|
šamaraj me do pamtivjeka - ako ti treba - nepresušno je vrelo obraza u mojim kartama, poput kapljica voska gravitacija pametnija od nas... i nikad nazad. imaš li snage priznati - dok udišeš zrak burovit od pluća da boli te što samo si čovjek podložan, jutrima u lađama upitnika razgaljenog jedra? priče o pričama priča o sukobima mirnih bonaca, hirovitih zima, zar ne čuješ - od žamora - da ne slušam kako glasom žuriš da prestigneš rastragane spone, ne čujem… i propuštaš prilike da uhvatiš oba kraja, en ten tini podsjećaš na susjedovog psa... I on je odgrizao vlastiti rep. Napustiti bojište nije isto što i odustati. Dobro je biti pacifist. |
shiny happy nozni palci
|
indigo ipak nije izasao iz mode preslikano vrijeme slicno je drugacije a utisnute fleke nekako su vesele i bas je simpa ovaj plavicasti odsjaj proteklih dana kisnih ispod sunca. kisa uvijek opere cipele. zahvaljujem :) |
think twice
|
tvoja je svjetlost dana, vršak magle u kapi kiše i svijen vjetar prolazan tvoja je noć uskraćena mraka pod zvijezdama, tvoja je stvarnost, zamajana osmjehom mogućnosti, hrabrena šuštajem kretanja i tvoj je sat i duga i misli prolaska bivanja tvoje su odluke i konsekvence i izbori i nagrade tvoji su svi grčevi rađanja sjećanja i tvoja će biti kajanja. Razmisli... Da li? |
mad teacup party
|
hej! prebroji sitne korake imamo li dovoljno za još ovaj tren? - ako ne, švercamo se pramenom trske što lebdi na vjetru hajde, sjednimo malo na rub mjeseca mahati ćemo bosim tabanima kugli što se vrti ispod nas i smijat ćemo se - smijat ćemo se bez škakiljanja. Kad mjesec otkuca ponoć spakuj razasutu sreću u pretinac budnog čela i voli... ma voli svaki dan! |
padobrani od cvijeća
|
znam, tražit ću slobodu vječno. shvaćam, željet ću hodati u daljine da vidim Sunce baš na istoku uvijek. uviđam, nikad se neću odreći svojih djetinjih snova jer noć uvijek dolazi iznova. mislim... ne znam kako to drugačije može biti. osjećam, to vrijeme dolazi. Vjerujem da je samo vjerovanje potrebno. |
na neki sretni pogon
bez cilja vozila za suncem da ne umakne planinama u zraku more snijeg poneki val žalima preslikan razbija sidra molove o dlanove oblak ukraden ispod sica planduje grohotni smijeh groh groh groh Učim živjeti mir. |
easy like... easy
|
i mogu popusiti jos jednu cigaretu bez da se ista promijeni osim mozda zraka. ovaj dan je stvoren za slow motion. korak desno korak lijevo mali koraci isto mjesto dubim jastuk snom. |
nepredviđeni susreti
darovat će ti neku bezvremensku pjesmu da nećeš ni znati jer nije ona za stvari i prašinu ona je drugačija, neoprezna nudi sjećanja za iskupljenje i ljubav na tek opranim dlanovima gledaš dok se mazi s vjetrom i dira svoje lice kao da ga prvi put osjeća vozi tom cestom prebrzo dok naglas smije se, već je prije bila tu i nestaje iz tvojih čistih odaja u svitanje i sve je kao da nikada nije bila tu, sve, osim tebe. |
sta's
|
da, bilo bi ljepse spavati kraj drugog tijela ali ne prave tako velike krevete. ja, naime, trebam svoj prostor. sa ili bez sna. |
kako sam pobjegla od straha?
|
kroz zatvorene trepavice dopirao je dan, čula sam ga premda se pažljivo skrivao u prozorima iza škura. naglo sam otvorila oči. nepoznata soba, dom proteklog sna bez snova. ništa se neće dogoditi. u kutu su ljubičasta vrata. liči mi na izlaz. otvaram ih u hodnik. tamo je mnoštvo vrata - vode u neke druge sobe. u njima su zidovi bez namještaja. znam to jer sam tamo već bila. možda davno, a možda sinoć. sjećanje je uvijek jednako varljivo. na krajevima hodnika su zidovi. obojani ljubičasto da pomislim da su i to vrata. ali nisam više naivna - primjećujem fine razlike izmedu materijala. tanka je nijansa od nepromišljenosti do spontanosti. možda ću i to jednom naučiti. žuri mi se, kad sam već zakasnila. nemam vremena za sva vrata - netko bi mogao doći. brzo pakujem svoja djela i izbacujem svežanj kroz bijeli dimnjak. njega su zaboravili prefarbati. srećom, jer na tren je ovo izgledalo kao mjesto bez izlaza. misli ipak ne možeš povući natrag. hoću li se ikad umoriti od bježanja? previše razmišljam, nedovoljno mislim i ne mogu obećati budućnost, ne mogu obećati ni jučer gutam se unatraške svoje rubove, plohe, početke i krajeve i uvijek dolazim do centra u njemu još jedna vrata. |
cipele za letenje
pretoči blues u grafit, noćas ćemo se crtati na poleđini mraka. uroni stopala u zemlju, dopusti im da udahnu noć laganog srca. upiši neizbrojane korake u sjećanje i zaboravi. večeras sviramo topot bubnjeva, ponekad je za sreću potreban samo dobar ritam. misliš li o trenju zemlje na usnama dok prolaziš svojim danom kao da je ničim poseban? |
|
prepreka od bliskosti stop pred skok. jos samo jedan obican zid - kamen na kamen, malo maltera. skoci preko kozlica! - salto za pet! da vidim. da malo razmislim. samo da smislim, matematicki. (iako ne volim bas matematiku. ustvari, ima li ko digitron? mislim, barem... tko se sjeca tablica...hm...) kozlic je skocio. ...pa zamisljam os od ravnoteze i jedan socijalni vrtuljak. samo jos jedna obicna stanga - malo metala i par sarafa zavrti se! - trostruka pirueta za pet! ... pa skacem hop hop i vrtim se op op i skacem vrtim skacem vrtim tras - vertigo. pa zamisljam... uvijek sve ispocetka. krug je moj, bejb. |
spit/me/out/if/you/can/or/choke/it's/all/the/same/to/me/again/
x: hajdemo mijenjati u svrhu promjene!o: hajdemo - ne! x: onda hajdemo raditi u svrhu rada! o: hajdemo - ne! x: hajdemo onda barem pričati u svrhu pričanja! o: hajdemo - ne! x: pa kakav si ti to drug? o: bez svrhe. molim službu za korisnike života da poprave dugme repeat. mislim da se zaglavilo. |
znam da mora biti
|
danas nije dan za neisprobane govore o hrabrosti : nadčovjek je mrtav i ostali smo mi - obični razbacani kao arhipelag i vezani podvodnim morem u korijenje od lave osjećam te kako se na tren prevrćeš pred san trgnuta mišlju čekam pauzu od straha... jedan nas val može odnijeti - ali i donijeti na to misli!, na njemu možeš plivati - vrištati - surfati možemo zajedno, iz daljine mašem ti srcem! pršćem te nikad uvjetovanom ljubavlju iz beskraja i naglas se smijem tvojim smjehovima glasnim i razbacanim dok nebom odjekuju u mojim ušima sad iz daleka tvoja je torba spremna nama svi smo tu - idi i saznaj da je sve ok. |
fatamorgana
i ne znam da li sam mislila da treba da se pravdam, teoretski nisam, ali stvarnost je nenadmašna - ponekad nisam sigurna kako treba da se ponašam, uglavnom ipak imam očekivanja, i premda ne volim gledati njihov lik, volim gledati okolo – ne vidim neke valjda bitne izraze koje poslije očekujem, imam naviku propuštati najbolje svrhe vremena i sanjati otvorenih očiju o svijetu izvan moga – koji bi rado posjetila, mada nije toliko važno, često mislim da me zanimaju pitanja i premda sam beskrajno znatiželjna o temi apsolutne istine, ne vjerujem u crno i bijelo - a nalazim ih prekrasno čisto definiranim, zabavlja me raspravljanje o konceptima više nego o događanjima – to sam tek jučer nenadano shvatila, premda me to pitanje uvijek zbunjivalo na testovima ličnosti – i odgovarala sam suprotno, još uvijek vjerujem u postojanje neke druge logike da posloži nevezane puzzle u sliku i kažem ti... ne dozvoli da te odsjaji sunca na rubovima uvjere u suprotno. |
neznanacu iz prespavanog sna
ti, koji ćeš me prenuti iz života kad porobim traženja i dam hladne čarape za led ti- čovječe - koji ćeš moje obzore zamejati bojom sleđene krvi kad posustanem od tvrdoglavosti i spustim pogled pred svoje oči ti koji dolaziš iza napuklih zidova i nazireš sunce između pomaka u stranu, ti, koji ćeš me naučiti da sam vjerovala u vjeru i postojala u svojim sjećanjima, ti, koji ćeš moje oči pamtiti iz muzike i predano stapati trepavice u svjetlo ti, koji pišeš ove stihove mišlju poput gudala i toplinom pamtiš statičnost zraka, ti, koji ćeš hrabrost držati dlanom otvorenim na van kreni prema ruci ispruženoj preko jastuka. |
bosonoga
i dok se jedna se otvara u sladostrasan cvijet, druga preslaguje labirinte misli. razlikuju se od svoje Treće sestre. Svatko jest tri sestre. Nazovimo ih Moja, Tvoja i Treća. raskol crpi energiju. jedan je dan za sve i treba ga raspodijeliti. Moja, Tvoja i Treća nemaju pravilno usklađene bioritmove. Moja, Tvoja i Treća nemaju bioritmove. Svatko treba svoj ritam. Nazovimo to Univerzalnost. dani naliče rubikonovim kockama, uvijek krivo složeni, samo jedna greška do točnosti. jedan manje nego dovoljno pokušaja. Svaki slijedeći put je bolje. Nazovimo to Nada. fascinacija ustaje iz ideje o preplitanju slojeva. Moja, Tvoja i Treća stopljene nizom isprepletenih točkica u nježan kolaž. nazovimo to iluzije... iluzije su prekrasne vile sa nogama vajanim za ples i strahom da će uprljati cipele. |
|
ŽELJA. DJELO. DISKORDIA. pojmovnost nije dovoljna parada linija zastanu zaokrenu maratonci u trku do bescilja krivo spojen poziv upomoć, smijeh vrišti od histerije, a ne obratno percepcija čista oštrine fokusa krug ispija do dna – dna ostaje lopta okrugla nepovrat prosut energijom ritma ključevi zametnuti između centra i rubova destrukcija nenamjerna izlaz u sumnji postojanja pojmovnost nije dovoljna bez reakcije svijesti i sjena. traži se leptir laganih krila. |
above air
krenut ćeš prema meni iz kozmosa procvalih vrtova,preobuci se u izaslanika Neptuna i očekuj da te prepoznam - ja sam ona kojoj oči cakle na suncu, prodajem teoreme za interpunkciju i ako treba, u znak protesta, oboji se narančastom marmeladom slatkogorkih predviđanja i ne zaboravi spakovati mir za postojanje, oprost sebi dolazi od sebe pronađi me zametnutu u očima iz rasklopljenog polumraka, zapisanu na sporednoj cedulji u stražnjem džepu rifla negdje sam istočno od kaosa sklopit ću nemirne prste na sat, ne tražim vrijeme iz milosrđa i mijenjam sigurnu budućnost za dobar jukebox i šaku sitniša iz hobija plijenim podvodne školjke i u njima crtam more vremena i tratinčice u cvatu i plovim na ovom balonu visoko visoko ponad nebodera. i ako nastaviš misliti dovoljno dugo, priča ce se ispričati sama. |
godot koji čeka
prislonit ću topal zrak na oči razmrviti sve njima znano, potom hraniti golubove u parku prošlosću. (i ona ce onda nekom drugom pasti na glavu) sagraditi ću kulu od neomeđenih pogleda i tobogan do vrhova za moju kosu da se uspne s golubovima. (oni slijede put mrvica) jesti ćemo nabujale teorije, uvjerenja, predrasude, pokisla mišljenja i pregorjele stavove proždrt ćemo sve druge sebe (da i oni nestanu u šahtovima) i na kraju oblaka tad ostat će samo malo obrisane interpunkcije, poneko jato golubova i prolaznik-stranac sto čeka da ga pronađe obećana sreća. |
mirrored image in the windshield.
|
u cirkusu svi nose pravi kostim i lazne suze. ali ovo nije cirkus. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.