opet mi se misli bojaju prahom nevidljivosti i bešumno klize kroz uši u svijet, ne pozdravljaju na odlasku, i ne znam da li se vraćaju istim putem ali znam da nema ih emotivna erupcija je završena miris paljevine u tragu - samo to nešto prazanog prostora pod čelom zastalo u zraku počet ću da radim figurice od stvrdnute lave zaobljena ženska tijela bez glava razbibrigom spržiti prste i osjetiti nešto bilo što. |