opet mi se misli bojaju prahom nevidljivosti
i bešumno klize kroz uši u svijet,
ne pozdravljaju na odlasku,
i ne znam da li se vraćaju istim putem
ali znam da nema ih
emotivna erupcija je završena
miris paljevine u tragu - samo to
nešto prazanog prostora pod čelom
zastalo u zraku
počet ću da radim figurice od stvrdnute lave
zaobljena ženska tijela bez glava
razbibrigom spržiti prste
i osjetiti nešto
bilo što.
Post je objavljen 26.02.2005. u 19:52 sati.