i ne znam da li sam mislila da treba da se pravdam, teoretski nisam, ali stvarnost je nenadmašna - ponekad nisam sigurna kako treba da se ponašam,
uglavnom ipak imam očekivanja, i premda ne volim gledati njihov lik, volim gledati okolo – ne vidim neke valjda bitne izraze koje poslije očekujem,
imam naviku propuštati najbolje svrhe vremena i sanjati otvorenih očiju o svijetu izvan moga – koji bi rado posjetila, mada nije toliko važno,
često mislim da me zanimaju pitanja i premda sam beskrajno znatiželjna o temi apsolutne istine, ne vjerujem u crno i bijelo - a nalazim ih prekrasno čisto definiranim,
zabavlja me raspravljanje o konceptima više nego o događanjima – to sam tek jučer nenadano shvatila, premda me to pitanje uvijek zbunjivalo na testovima ličnosti – i odgovarala sam suprotno,