krenut ćeš prema meni iz kozmosa procvalih vrtova,preobuci se u izaslanika Neptuna i očekuj da te prepoznam - ja sam ona kojoj oči cakle na suncu, prodajem teoreme za interpunkciju i ako treba, u znak protesta, oboji se narančastom marmeladom slatkogorkih predviđanja i ne zaboravi spakovati mir za postojanje, oprost sebi dolazi od sebe pronađi me zametnutu u očima iz rasklopljenog polumraka, zapisanu na sporednoj cedulji u stražnjem džepu rifla negdje sam istočno od kaosa sklopit ću nemirne prste na sat, ne tražim vrijeme iz milosrđa i mijenjam sigurnu budućnost za dobar jukebox i šaku sitniša iz hobija plijenim podvodne školjke i u njima crtam more vremena i tratinčice u cvatu i plovim na ovom balonu visoko visoko ponad nebodera. i ako nastaviš misliti dovoljno dugo, priča ce se ispričati sama. |