krenut ćeš prema meni iz kozmosa procvalih vrtova,
preobuci se u izaslanika Neptuna i očekuj da te prepoznam - ja sam ona kojoj oči cakle na suncu,
prodajem teoreme za interpunkciju i ako treba, u znak protesta,
oboji se narančastom marmeladom slatkogorkih predviđanja i ne zaboravi spakovati mir za postojanje,
oprost sebi dolazi od sebe
pronađi me
zametnutu u očima iz rasklopljenog polumraka, zapisanu na sporednoj cedulji u stražnjem džepu rifla
negdje sam istočno od kaosa
sklopit ću nemirne prste na sat,
ne tražim vrijeme iz milosrđa i mijenjam
sigurnu budućnost za dobar jukebox i šaku sitniša
iz hobija
plijenim podvodne školjke i u njima crtam more vremena
i tratinčice u cvatu
i plovim na ovom balonu
visoko
visoko
ponad nebodera.