šamaraj me do pamtivjeka - ako ti treba -
nepresušno je vrelo obraza u mojim kartama,
poput kapljica voska
gravitacija pametnija od nas...
i nikad nazad.
imaš li snage priznati - dok udišeš zrak burovit od pluća
da boli te što samo si čovjek
podložan,
jutrima u lađama upitnika
razgaljenog jedra?
priče o pričama priča o sukobima
mirnih bonaca,
hirovitih zima,
zar ne čuješ - od žamora - da
ne slušam
kako glasom žuriš da prestigneš
rastragane spone,
ne čujem…
i
propuštaš prilike
da uhvatiš oba kraja,
en ten tini
podsjećaš
na
susjedovog psa...
I on je odgrizao vlastiti rep.