|
šamaraj me do pamtivjeka - ako ti treba - nepresušno je vrelo obraza u mojim kartama, poput kapljica voska gravitacija pametnija od nas... i nikad nazad. imaš li snage priznati - dok udišeš zrak burovit od pluća da boli te što samo si čovjek podložan, jutrima u lađama upitnika razgaljenog jedra? priče o pričama priča o sukobima mirnih bonaca, hirovitih zima, zar ne čuješ - od žamora - da ne slušam kako glasom žuriš da prestigneš rastragane spone, ne čujem… i propuštaš prilike da uhvatiš oba kraja, en ten tini podsjećaš na susjedovog psa... I on je odgrizao vlastiti rep. Napustiti bojište nije isto što i odustati. Dobro je biti pacifist. |