ti, koji ćeš me prenuti iz života kad porobim traženja i dam hladne čarape za led ti- čovječe - koji ćeš moje obzore zamejati bojom sleđene krvi kad posustanem od tvrdoglavosti i spustim pogled pred svoje oči ti koji dolaziš iza napuklih zidova i nazireš sunce između pomaka u stranu, ti, koji ćeš me naučiti da sam vjerovala u vjeru i postojala u svojim sjećanjima, ti, koji ćeš moje oči pamtiti iz muzike i predano stapati trepavice u svjetlo ti, koji pišeš ove stihove mišlju poput gudala i toplinom pamtiš statičnost zraka, ti, koji ćeš hrabrost držati dlanom otvorenim na van kreni prema ruci ispruženoj preko jastuka. |