ti, koji ćeš me prenuti iz života
kad porobim traženja
i dam hladne čarape za led
ti- čovječe - koji ćeš moje obzore zamejati
bojom sleđene krvi
kad posustanem od tvrdoglavosti
i spustim pogled pred svoje oči
ti koji dolaziš iza napuklih zidova
i nazireš sunce između pomaka u stranu,
ti, koji ćeš me naučiti da sam vjerovala u vjeru
i postojala u svojim sjećanjima,
ti, koji ćeš moje oči pamtiti iz muzike
i predano stapati trepavice u svjetlo
ti, koji pišeš ove stihove mišlju poput gudala
i toplinom pamtiš statičnost zraka,
ti, koji ćeš hrabrost držati dlanom
otvorenim na van
kreni
prema ruci ispruženoj
preko jastuka.
Post je objavljen 05.02.2005. u 03:29 sati.