let u boji naopačke

jesmo li se negdje sreli?
sjećam se,
upoznali smo se na nekom sajmu neispričanih priča
nosio si riječ u zapučku – tek toliko da se zna
i polkadot uzorak kravate

pričao si
kako su točkice svijet izvan linija kvadrata
i mogu se naći tek kad upornošću glave izdubiš prozor za skok

slušala sam,
razmišljajući o podlozi na kojoj će se točkice luminozno posložiti u strijelice
i mislila
kako ću sigurno prepoznati taj tren zbog miliona pirueta naočigled mojih shvatanja

premalo
previše
nikad dosta
uvijek suviše
- labirinti čovjeka -
tako je odmjereno dovoljno vremena


i zemlja se još uvijek vrti
u ritmu zvrka
znaš

ponesi sjećanja sa sobom
kad ustaneš na plesni podij
ne dopusti
da te zadrže na
stolici

ona je statična



24.02.2005. četvrtak

- Gukni golube (15) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>