sjećam se,upoznali smo se na nekom sajmu neispričanih priča nosio si riječ u zapučku – tek toliko da se zna i polkadot uzorak kravate pričao si kako su točkice svijet izvan linija kvadrata i mogu se naći tek kad upornošću glave izdubiš prozor za skok slušala sam, razmišljajući o podlozi na kojoj će se točkice luminozno posložiti u strijelice i mislila kako ću sigurno prepoznati taj tren zbog miliona pirueta naočigled mojih shvatanja premalo previše nikad dosta uvijek suviše - labirinti čovjeka - tako je odmjereno dovoljno vremena i zemlja se još uvijek vrti u ritmu zvrka znaš ponesi sjećanja sa sobom kad ustaneš na plesni podij ne dopusti da te zadrže na stolici ona je statična |