sjećam se,
upoznali smo se na nekom sajmu neispričanih priča
nosio si riječ u zapučku – tek toliko da se zna
i polkadot uzorak kravate
pričao si
kako su točkice svijet izvan linija kvadrata
i mogu se naći tek kad upornošću glave izdubiš prozor za skok
slušala sam,
razmišljajući o podlozi na kojoj će se točkice luminozno posložiti u strijelice
i mislila
kako ću sigurno prepoznati taj tren zbog miliona pirueta naočigled mojih shvatanja
premalo
previše
nikad dosta
uvijek suviše
- labirinti čovjeka -
tako je odmjereno dovoljno vremena
i zemlja se još uvijek vrti
u ritmu zvrka
znaš