uf, opet vidim na daljinu unatraške :)
Jutros sam U žurbi Zaboravila jednu riječ Sasvim malu I sasvim ok Između ključeva Cipela Papira Stepenica Negdje je ostala, Zaboravljena Do sada. Ponekad u moru nebitnosti ne prepoznajemo zrna važnosti. Nije to sol. |
bitinegdjeneznamgdje
kočnice oči most mjesec svitanje žena vjetar niti ispuštam ih iz ruku gledam svoje prste prazni su, slobodni. |
ruzina na asfaltu
želim se rastvoriti na kriške - kao dozrela naranđa secirati dijelove sebe i pogledati njihove veze pod mikroskopom - teleskopom nepristrano iz daljine pronaći uzročno-posljedične odnose naizgled nepovezanih reakcija izroditi logički teorem bez nepoznanica upitnih predznaka, šablonu potpunog razumjevanja i matematičkog prihvaćanja kako jest ubrizgaj mi imunost na reflekse želim imati bateriju geometrijski savitljivog snopa svjetla, koju ću okretati prije nego zamaknem iza ugla ili vrata da usisam istoću sličnih situacija i povratim različite odgovore bez instinktivne odgode začinjene istinom kakva je cijepi me protiv mene moje su sjene ljepše na suncu, ali mjesec se prvi spustio na kolnik. Sudaramo se. |
srećomobil
budim jutro da ne pobjegne iz sna i premda je nebitno gdje je na koju stranu se okreće pod plahtama izvirujem samo vršak tjemena da provjerim šunjanje zaostalih dijelova noći pod jastukom sreća danas ulazi kroz glavu unutra do dna i natrag režem vrpcu i :) |
ANARHIJA
nebo je posijedilo večeras lice uronjeno u njegovu bradu, tražena toplina ili potrebna Mudrost? sa one strane kapaka dva polumjeseca zatvorena u krug rastoličen um slobodno prijestolje slomljena kruna rastavljam stalnosti u mozaike pocjepanih razglednica - recikliram vrijeme na revers nova ponavljanja - omaške neshvaćenih filozofija ne znam da li se stvari dešavaju i drugi put. |
attendre le ciel perdu
izvlačim sate kroz ušice igle, danas je važno potopiti dan u more pod tankim slojem buđenja na vrhu trepavica akrobatika iščekivanja zaustavljena na kapaljku izdajem svoje tajne svemiru čujem kako mi sirijus šapće put noćas ću odgristi komad mjeseca i smijati se nebu što ga traži reci mi, koliko je kišnih kapi udaljena noć? |
midnight ballet
ne znam tvoje lice ne znaš moje ime dodiruješ smijeh - nasmijavam dodire šutim riječi - pričaš tišine mjesečariš strahovima - strašim mjesečare odlazim naprijed - prednjačiš odlaskom sami zamičemo za sobom iste razlike različite istoće niz brdašca od mahovine zeleno pod noktima ispod kože korijenje rastemo |
let u boji naopačke
mogla bih letjeti malo putovati u zraku i opustiti noge, mogla bih vrištati do sazvježđa po izboru ili oprati prozore - ako mi šuhne (živi bili pa vidjeli) mogla bih stati malo predahnuti duboko i odmoriti pluća, zagrliti noć ili spavati do jutra mogla bih - jednostavno - progutati ovaj tren, nositi ga u malo sebi do daljnjega ili kadveć Sve se može kad se hoće. |
preokreni preokrete i nastavi se okretati
želje kao baloni od vode zid od neba poznata granica naginjem svoje ime kroz prozor pipkam veze izmedu točki na mapama koji je maksimum podnošljivog rastezanja? zakoni metafizike uma stajanja kretanja apsolutnog relativiteta relativnog absoluta bla bla bla, koječega sunce će izblijediti svoje sjene - pusti ga skreni pažnju na ovu noć u trajanju ne broji moje pozdrave |
pozdrav
|
inije povezane samo čvrstim stiskom pro |
nesputanost ispraznog dana
tišina i neke oči sjaje u zagubljenom kutku dana, točkice boje bijega oko raširenih zjenica crtaju putokaze za slobodu od sebe, crtaju već prohodanim stopama pretplata na okus poznatog u mijenama mjeseca nebo se smije jednoličnosti noći koja nije plava, smijem se i ja negdje u kutku zagubljenog dana smijehom odzvanja tišina. |
draga, molim te ispeglaj mi upitnik. uskličnici bolje idu uz ovo odjelo.
sipaš svjetla u daljinu i u njima odmaraš napukle oči predaješ se nadolazećem, propuštaš odraze svog lica zaustavljene u staklu pitaš tko sam? ne znam kako da ti priznam da ne znam bacam bitnost definicija za stupićima koji nestaju pored nas a još ih ima, podsjetimo se da život će proći i kroz naše prste isprepletimo ih da uhvatimo zlatnu prašinu njegovih koraka kome treba vrijeme kojega se ne sjećaš? ! |
zaglit cu travu i voljeti...
gledam sa strane kako sjedim u tvojoj glavi i nasmijavam te, crpim posljednje atome energije i mislim da opet mijesam kako vidim boje, kristali su pojeli svjetlo pitam se da li uopce postoji samo jedan odgovor, vecinu vremena nekovencionalno meditiram i uopce nisam tu, to sto mislis da vidis je samo moje tijelo veoma mi je drago sto sam izbrisala korijene opsesije kontekstualno se nisu uklapale u program osobnosti, a nije mi se pretjerano ni svidalo, promjene su ustale prije podne tako da - eto - srezali smo to drvo iz scenografije, i sjedit cemo na livadi. Wear sunscreen. |
i oskar za izum evolucije goes to [drum roll, please!]: medvjedi!!!
netko mi je maznuo riječi, promatram njihove svilene haljine rasprostrte u kaos – ništa čudno pronalazim čarape za šuljanje cestama uma al' vrijeme je redukcije sreća – proljeće i dani su sitno duži u poludjelom polumraku umorne svijeće samo se jedna misao nazire, negdje izmedu uha i lijeve obrve, i gle - liči, liči na krevet!!! hip hip hura zijev zijev zijev |
soba priljubljenih ogledala
zapleteni poroznošću pod noktima držimo se crvenim plamovima za ruke i uranjamo još malo dublje jedno u drugo kad prestanemo strahovati susreta sami sa sobom poruke posljednjeg gutljaja crnog vina u refleksijama trepavica pomješanih pred očima zapiši tintu ispijenog postojanja i ostavi tragove ponad mojih tragova govorim bez zvuka i budim bijele oblake da na njima zaspimo tvoj portret bez potpisa poklanjam ti znati ćeš da sam to ja nije me strah |
tko je smjestio petru panu?
upijati cestu pokraj prašine pokret ispod koraka kišu prije snijega nebo povrh sunca misli oko smijeha sve iznad ničega u krugu ekvatora i šire sa ruksakom i prijateljem. |
reading the alphabet backwards
- misliš da postoje vanzemaljci? - ne znam, ali me neki zemaljci na njih podsjećaju. |
start me in the invisible mode
sjenke mjeseca i šapat flaute u vlasima kose, u džepu smijeh za dvoje, za troje, za stotine, za milione, zaboravimo poznate pokrete i igrajmo se očima, uspi blues u udubine kamena pod nogama, otvori lice kapljicama nemirnih valova pomiriši, sramežljivo šuti bicikl klauna oslonjen o tren, na tren, misliš da je vrijeme da se volimo? |
mali kišni dan
kap kap kap mislim da ću se s kapi na kap uspeti do žlijeba i onda brzo dole tobogan! roniti koncentrične krugove lokvama, bojati odsjaj crvenih džempera, i razbiti monotoniju cvijećem posađenim u cipelama! o da, danas je baš takav dan. kap kap kap |
jednostavnost je nebesko plava
... Udahnuo sam Hladan zrak Ustima Kroz grlo Niz leđa Preko bokova Nogama U stopala I podigao se visoko Visoko Do neba. Udahni i ti. |
bye bye Big Ben
bivali ste bez vremena kad od siline bivanja niste opazili vrijeme trajali ste bez prolaska kada ste prosli vremenom bez brojanja prolazaka. - oprostite, koje je vrijeme? - vrijeme je zrikavaca i buđenja tratinčica. |
OPROST
ne zamjeram ti više koprene žrtve preko odjela silnika, ne zamjeram ti izlete poljanama sebičnosti i plandovanja podijima ispuštenih snova, ne zamjeram promašene radosti ni pognuta leđa kad trebala sam samo grudi da u njih lice spremim, ne zamjeram zahvaljujem jer u osami pronađoh sebe da se sa životom danas dijelim. danas si oduzimam pravo na osudu, iako nikada nije ni bilo moje. |
za i.
tvoje su ruke Mudrost mladog mjeseca u rastu tvoje su ruke Lakoća misli na putu do djela tvoje su ruke Ljubav nesebično pružena Svijetu ne, tvoje ruke nikada neće biti stare. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.